IRAN je uradio ono što nijedno drugo ratno vazduhoplovstvo nije uspelo da uradi u više od sedam decenija – napadnuo je američke kopnene snage borbenim avionom sa fiksnim krilima.
Foto: AI generated
Zanimljivo je da je Iran to uradio sa skoro pet decenija starim američkim borbenim avionima.
U stvari, poslednji put kada su američke kopnene snage napadnute neprijateljskim borbenim avionom bilo je davne 1953. godine tokom Korejskog rata.
Komentarišući prvi uspešan napad neprijateljskih borbenih aviona na američke kopnene snage, penzionisani general američkog vazduhoplovstva Glen Vanherk rekao je da je „meni, kao pilotu, sramotno reći da se to dogodilo“, napomenuvši da je ovo prvi put za decenije da su američke snage bile izložene vazdušnom napadu ove vrste.
VanHerk je govorio tokom panel diskusije o odbrani od dronova na godišnjem simpozijumu o svemirskoj i raketnoj odbrani (SMD) u Hantsvilu, Alabama, 12. avgusta.
-Želim malo da govorim o prednjim [snagama] i odbrani vazduhoplovnih baza. Da budemo jasni, dobili smo napade od potiljka od dronova i drugih vozila, vazduhoplovnih vozila, ako hoćete, uključujući tri F-5 koja su poletela u Iranu, letela nisko i bacala bombe na vazduhoplovnu bazu, rekao je VanHerk.
Posebno je napomenuti da su u junu višestruki medijski izveštaji tvrdili da su iranski borbeni avioni F-5 izvršili plitki upad u Kuvajt i bacili bombe na američku vojnu bazu, glavno mesto za američke vojne operacije u zapadnoj Aziji.
Napad se navodno dogodio 1. marta, u roku od 24 sata od izraelskog i američkog napada na Iran 28. februara. NBC News je prvi izvestio o ovom napadu u aprilskoj priči, pozivajući se na anonimne američke zvaničnike.
Međutim, američka vojska to nije zvanično potvrdila.
Dalje, u junu, iranska državna medijska kuća PressTV emitovala je intervju sa trojicom iranskih pilota F5, u kojima su oni ispričali o svojoj misiji bombardovanja na maloj visini protiv kampa Bering u Kuvajtu 1. marta 2026. godine.
Komandant, čiji identitet ostaje skriven, rekao je novinaru da je planiranje napada na kamp Bering počelo odmah nakon što su saznali da su SAD i Izrael pokrenuli zajedničke napade na njihovu zemlju. „Odmah smo želeli da izvršimo operaciju odmazde“, izjavio je komandant, dodajući da je kamp Bering „veoma strateška baza sa jednom od najvećih koncentracija i kapaciteta trupa“.
Sa svojim maksimalnim kapacitetom, baza kamp Bering može da smesti do 14.000 vojnika; međutim, nije jasno koliko je američkih vojnika bilo prisutno u bazi tokom iranskog napada.
Iran je kupio svoje prve F-5 sredinom 1960-ih pod šahom, sa velikim dodatnim kupovinama poboljšanih F-5E/F Tiger II početkom i sredinom 1970-ih. Iran je nabavio preko 300 aviona različitih varijanti F-5 pre revolucije 1979. godine.
Foto: Vikipedija CC4.0/Shahram Sharifi
Komandant je rekao da su planirali da misiju izvedu na izuzetno maloj visini kako bi izbegli radarsko otkrivanje i zakleo se da će je sprovesti do kraja.
-Leteli smo na veoma maloj visini. U nekim trenucima smo prolazili ispod visokonaponskih dalekovoda i leteli ispod 15 metara“, rekao je. Ovo je izuzetno mala visina, s obzirom na to da je tipična visina za obuku prema standardima leta oko 150 metara, ili preko 152 metra, kako je sam komandant naglasio. „Praktično smo leteli iznad zemlje… Čak bismo prolazili i ispod dalekovoda, dodao je.
Kamp Buering ima slojevitu protivvazdušnu odbranu, uključujući baterije raketa Patriot, više sistema kratkog dometa, naprednu radarsku pokrivenost i stalne regionalne mreže za nadzor. Svi ovi sistemi su stavljeni u „visoku pripravnost“ nakon što su SAD pokrenule „Operaciju Epski bes“ 28. februara, a Iran je uzvratio napadima balističkih raketa i dronova na američke vojne baze širom regiona Zapadne Azije.
Komandant je dalje napomenuo da su znali da objekat ima više slojeva sistema protivvazdušne odbrane. „Iako smo znali da su mesta za presretanje i nadzor aktivna, održavali smo potpunu radio tišinu. Ušli smo u vode nekih susednih zemalja i leteli tako nisko da smo u jednom trenutku prošli između dva broda“, izjavio je.
-Čim smo stigli do baze, izvršili smo teško bombardovanje, rekao je Komandant.
Piloti su izvestili da su napadi izazvali haos i konfuziju, verovatno zato što osoblje baze nije očekivalo da će iranski borbeni avioni upasti u njihov vazdušni prostor.
Stoga, usred sveg haosa koji je izazvan u objektu, „Tri [neprijateljska] aviona F-15… su greškom angažovana i uništena istovremeno.“
1. marta, CENTKOM je potvrdio da su tri američka borbena aviona F-15 oborena u sumnjivom slučaju prijateljske vatre.
-Tokom našeg zaokreta, videli smo ih kako ispaljuju rakete na mete u nebu. Moj oficir u zadnjoj kabini mi je rekao da se dogodila eksplozija u nebu i da smo bili zbunjeni odakle dolazi.
Greškom, njihovi avioni su takođe poleteli, a 3 američka F-15 koji su dolazili u kontranapad prema Iranu, Kuvajćani su ih pogrešno smatrali metama i oborili ih“, rekao je jedan od pilota.
Nakon završetka bombardovanja, iranski avioni su izveli operaciju obmane, što im je omogućilo da napuste kuvajtski vazdušni prostor i slete na unapred određeno mesto u Iranu.
-Nakon bombardovanja, izveli smo manevar obmane… Nisu mogli da nas prate ili presretnu, prisetili su se piloti.
Kako je Iran uspeo da uđe u Kuvajt sa skoro pet decenija starim borbenim avionima i bombarduje glavnu američku vojnu bazu, zaštićenu slojevitim sredstvima protivvazdušne odbrane, a zatim pobegne nepovređen, prava je sramota za SAD.
Poslednji put kada su američke kopnene snage bile napadnute od strane neprijateljskih borbenih aviona bilo je davne 1953. godine, tokom Korejskog rata, a pre toga, tokom Drugog svetskog rata, posebno tokom Perl Harbora.
Foto: Tanjug/AP Photo Vahid Salemi
Sedam decenija neosporne američke vazdušne nadmoći
U noći 15. aprila, 1953. godine, dva vojnika Vojske Sjedinjenih Država poginula su na malom korejskom ostrvu Čodo. Umrli su noću u svom šatoru, žrtve severnokorejskog vazdušnog napada dvokrilcima Po-2.
Dvojica muškaraca su raspoređena u protivvazdušnu artiljerijsku bateriju Vojske SAD raspoređenu da zaštiti Čodo i susedna ostrva od neprijateljskih vazdušnih napada.
-Smrt te dvojice vojnika 1953. godine je tragična, ali značajna prekretnica u vojnoj istoriji SAD – oni su poslednji potvrđeni gubici američkog kopnenog osoblja u neprijateljskom vazdušnom napadu, rekao je Čarls Nikols, istoričar Pacifičkih vazduhoplovnih snaga.
-Na osnovu dokaza koje imamo, ovo je poslednji slučaj u kojem su američke kopnene snage pretrpele bilo kakve smrtne slučajeve od neprijateljskih aviona, kaže Džon K. Smit, direktor Kancelarije za istorijske studije Vazduhoplovstva.
Od 1953. godine, američki piloti su nastavili da se razvijaju i zaslužni su za nula žrtava američkih vojnika od neprijateljskog vazdušnog napada.
-Iako je to bilo pre šezdeset godina, stekli smo vredne uvide i priznali potrebu za vazdušnom nadmoći, rekao je brigadni general Patrik K. Malakovski, direktor programa Pacifičkih vazduhoplovnih snaga, 2013. godine. „Danas strateški raspoređujemo naše snage širom zone odgovornosti kako bismo prevazišli ogromne udaljenosti i izazove sa kojima se suočava PACAF.“
Tokom Vijetnamskog rata, severnovijetnamski lovci MiG su se prvenstveno sukobljavali sa američkim avionima u borbama vazduh-vazduh iznad Severnog Vijetnama ili blizu granica. Američke baze u Južnom Vijetnamu su često bile napadane raketama, minobacačima i kopnenim sapijerima, ali ne i neprijateljskim lovačkim avionima koji su izvodili bombardovanja ili mitraljeze.
Tokom Zalivskog rata 1991. godine (operacija Pustinjska oluja), nijedan irački lovački avion nije bio u stanju da bombarduje američke kopnene snage.
Slično tome, tokom rata u Avganistanu i rata u Iraku (2003), SAD su gotovo odmah postigle vazdušnu nadmoć i nijedan neprijateljski avion nije bio u stanju da bombarduje američke kopnene snage.
Nakon što je iranski general Kuds snaga Kasim Sulejmani ubijen u američkom vazdušnom napadu u Bagdadu 2020. godine, Iran je napao američke baze na Bliskom istoku raketama, a Huti pobunjenici u Jemenu su takođe napali američke snage dronovima; međutim, od Korejskog rata, ovo je bio prvi put ikada da je neprijateljski lovački avion bio u stanju da bombarduje američke kopnene snage.
Iran nije samo uništio američke sedam decenija dug ponosni rekord vazdušne nadmoći, ali činjenica da je Teheran to uspeo da uradi sa borbenim avionima starim pet decenija mora da je naštetila samopoštovanju SAD.
eurasiantimes.com
BONUS VIDEO – Vatrena stihija u Deliblatskoj peščari
