TETOVAŽE su se nekada povezivale sa subkulturama, zatvorenicima, vojnicima, mornarima i buntovništvom, dok su danas postale uobičajen način ličnog izražavanja. Mogu predstavljati uspomenu, ljubav, porodicu, pripadnost određenoj grupi ili jednostavno biti deo ličnog stila.
Foto: Sergio Barrios / Panthermedia / Profimedia
Ipak, jedno pitanje i dalje se nameće – može li tetovaža da bude prepreka za zaposlenje?
Za 32-godišnjeg Vida ona predstavlja uspomenu na oca. Na unutrašnjoj strani nadlaktice istetovirao je datum i godinu njegovog rođenja. Pošto je uglavnom prekrivena rukavom, tokom 13 godina nije mu predstavljala problem pri zapošljavanju, čemu je, kako smatra, doprinelo i to što radi u kreativnoj industriji.
Mislim da društvo u Srbiji danas sve više prihvata tetovaže, ali i dalje postoje predrasude, naročito kada su tetovaže veoma vidljive. Čoveka bi trebalo procenjivati prema njegovom ponašanju, znanju i karakteru, a ne prema tome da li ima tetovažu – kaže Vid.
U kreativnim profesijama više tolerancije
U umetnosti, muzici, modi i dizajnu tetovaže se često doživljavaju kao deo ličnosti i individualnog stila. Drugačije je u tradicionalnijim profesijama, gde poslodavci mogu biti rezervisaniji prema tetovažama koje nije moguće sakriti odećom. Zbog toga mnogi biraju delove tela koji se lako mogu prekriti.
Vid kaže da je pre tetoviranja razmišljao i o tome kako bi tetovaža mogla da izgleda tokom razgovora za posao.
Da vidljive tetovaže i dalje mogu da predstavljaju problem smatra i sociolog dr Majkl Riz, koji ima istetovirane šake i vrat. Ipak, te delove tela nije tetovirao sve dok nije dobio prvi stalni posao kao akademik.
– Čak i radeći posao kojim se bavim, brinuo sam da bi to moglo negativno da utiče na moje šanse za zaposlenje – rekao je Riz, prenosi BBC.
Prema njegovim rečima, postoji velika razlika između društvene prihvatljivosti tetovaža koje mogu da se sakriju i onih na šakama, vratu ili licu. Ljudi koji biraju takva mesta za tetoviranje, smatra on, potencijalno sužavaju izbor profesija kojima mogu da se bave.
Nisu sve tetovaže iste
Dr Alisa Grokat, koja je i sama veoma istetovirana, tokom doktorskog istraživanja na Univerzitetu u Kalgariju proučavala je stavove prema tetovažama na radnom mestu. Rezultati su pokazali da i dalje postoje brojni stereotipi.
Osobe sa tetovažama lobanje ili noža ocenjene su kao rizičnije, dok su motivi poput ruže i lišća povezivani sa kreativnošću i umetničkim sklonostima. U celini, kandidati sa vidljivim tetovažama i dalje mogu imati nešto manje šanse za zaposlenje od onih bez tetovaža.
Sve više ljudi se tetovira
Tetovaže odavno nisu rezervisane samo za određene društvene grupe. Imali su ih i brojni poznati istorijski i politički akteri, među kojima Teodor i Frenklin Ruzvelt, Vinston Čerčil, car Nikolaj II Romanov, Džordž Orvel, kraljica Viktorija i Tomas Edison. Tetovažu je imao i kralj Aleksandar Karađorđević, koji je preko grudi imao istetoviranog krunisanog orla.
Prema istraživanju YouGova iz 2024. godine, 40 odsto Britanaca između 25 i 49 godina ima najmanje jednu tetovažu, a najpopularnije mesto je nadlaktica. Dok ih mlađe generacije uglavnom doživljavaju kao deo ličnog stila, među starijima su stavovi i dalje podeljeni.
Za Vida dileme nema. Njegov otac takođe ima tetovažu, dok je deda tetovirao vojnike tokom služenja u JNA. Trinaest godina nakon što je uradio svoju tetovažu, kaže da se ni najmanje ne kaje.
(Kamatica)
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije
