- Ljubinka Račić Đokić Urednica Blic zdravlja
Ako je unutrašnji govor pozitivan, to može pomoći da se ljudi osećaju bolje i da postignu svoje ciljeve
U većini slučajeva, razgovor sa samim sobom je normalan i ne ukazuje na poremećaj mentalnog zdravlja, ali prekomerni ili izuzetno negativni razgovor sa samim sobom koji se javlja zajedno sa simptomima mentalnih stanja može da ukazuje na problem
Razgovor sa samim sobom je normalan i, zapravo, često je koristan. On pomaže da se obrade misli i emocije, međutim, ako je preterano negativan, može ukazivati na osnovne probleme sa mentalnim zdravljem.
Skoro svi imaju unutrašnji monolog, koji je neprekidni tok misli. Ovaj unutrašnji glas pomaže da se razmišlja o svakodnevnim događajima, problemima, budućim planovima, pa čak i filozofskim idejama.
Kada se razgovara sa sobom, izgovara se, upravo, ovaj unutrašnji monolog. Normalno je i veoma uobičajeno da se misli izgovaraju naglas.
To međutim ne znači da razgovor sa samim sobom odražava inteligenciju. On je zdravo, normalno ponašanje koje praktikuju ljudi svih nivoa inteligencije. Uz to rečeno, pozitivan i saosećajan razgovor sa samim sobom može odražavati snažnu emocionalnu regulaciju i pažljivost – ključne aspekte emocionalne inteligencije.
Dve teorije o razgovoru sa samim sobom
Postoje dve glavne teorije o tome zašto ljudi razgovaraju sami sa sobom:
- Teorija socijalne izolacije – provođenje puno vremena nasamo može dovesti do više ovakvih razgovora, što pomaže u borbi protiv usamljenosti, posebno kod onih kojima je druženje izazov.
- Teorija kognitivnih poremećaja – ljudi razgovaraju sami sa sobom kada se suočite sa teškim ili traumatičnim situacijama. Ovaj razgovor je povezan sa pažnjom, samosvešću i emocionalnom regulacijom.
Generalno, razgovor sa samim sobom je uobičajeno ponašanje koje ljudi koriste za obradu misli, emocija i iskustava.
Različite vrste razgovora sami sa sobom
Kada se razgovara sa sobom, komentari imaju tendenciju da budu pozitivni ili negativni. Postoje četiri različite vrste razgovora:
- Samokritika – izgovaranje negativnih stvari o sebi ili svom učinku.
- Samopojačavanje ili afirmacija – ohrabrivanje sebe podsećanjem na pozitivne osobine ili dostignuća.
- Samoupravljanje – pomaže da se motiviše ili da se organizuje i zapamte važni zadaci.
- Socijalna procena – uvežbavanje društvenih scenarija naglas.
Kako razgovor sa samim sobom može da pomogne
Kada se razgovor sa samim sobom vodi na pozitivan i ohrabrujući način, može pomoći tako što:
- poboljšava pamćenje,
- reguliše emocije,
- pomaže u razmišljanju o događajima kako bi se stekla objektivnost,
- motiviše na akciju,
- rešava probleme,
- pojačava pažnju i fokus,
- učvršćuje obećanja i obaveze prema sebi,
- zadržava na pravom putu sa svojim ciljevima.
Stručnjaci kažu i da ovaj razgovor pomaže ljudima da se nose sa teškim situacijama, i da smanji fiziološke znake stresa.
Pozitivan razgovor sa samim sobom može da:
- učini mentalne i fizičke zadatke manje izazovnim,
- poboljša kardiovaskularno zdravlje,
- ojača imuni sistem,
- smanji depresiju i anksioznost,
- zaustavi nezdrave impulse povezane sa stresom.
Saosećajni razgovor sa samim sobom može da smanji brigu, stid i samokrivicu. Poboljšava sposobnost suočavanja sa ličnim izazovima i opraštanja grešaka, što je izuzetno zdravo.
Kada je razgovor sa samim sobom štetan
Često razgovor sa samim sobom odražava kako se ljudi osećaju prema sebi i svetu oko sebe. Kada su ta osećanja negativna, ovakav razgovor može da ih pojača.
Česti negativni razgovori sa samim sobom mogu dovesti do depresije, niskog samopoštovanja i drugih problema sa mentalnim zdravljem.
Iako može da se koristi da bi se se rešili mentalni i emocionalni problemi, preterana svesnost o njima može dovesti do prekomernih, ponavljajućih misli i negativnog ponašanja.
Oblici negativnog i potencijalno štetnog razgovora sa samim sobom su:
- Filtriranje – fokusiranje samo na negativno i ignorisanje ili filtriranje pozitivnog
- Katastrofiziranje – pretpostavljanje da je najgori mogući ishod najverovatniji
- Personalizacija – verovanje da je svaki negativan događaj vaša krivica
- Polarizacija – posmatranje sebe kao potpuno dobrog ili potpuno lošeg
Da li treba brinuti zbog pričanja sa samim sobom
U većini slučajeva, razgovor sa samim sobom je normalan i ne ukazuje na poremećaj mentalnog zdravlja.
Međutim, prekomerni ili izuzetno negativni razgovor sa samim sobom koji se javlja zajedno sa simptomima mentalnih stanja može da ukazuje na problem.
Poremećaji mentalnog zdravlja povezani sa razgovorom sa samim sobom su:
- anksioznost,
- depresija,
- opsesivno-kompulzivni poremećaj,
- šizofrenija.
Zdrav razgovor i psihoza
Važno je razlikovati zdrav sa samim sobom i psihozu. Zdrav razgovor je prirodan, svestan i kontrolisan.
Sa druge strane, govor sa samim sobom izazvan psihozom može odražavati unutrašnje glasove ili nastati iz percepcija za koje pojedinac veruje da su stvarne, iako su samo halucinacije. Psihoza, koja izaziva halucinacije i zablude, je primarni simptom šizofrenije.
Međutim, psihoza se može javiti i kod drugih mentalnih poremećaja, kao što su bipolarni poremećaj, veliki depresivni poremećaj sa psihozom, zablude i šizoafektivni poremećaj.
Kada treba razgovarati sa lekarom zbog razgovora sa samim sobom
Iako je pričanje sa samim sobom često korisno ponekad može signalizirati potrebu za stručnom podrškom. Kada je negativan i kritičan može da stvori nezdrav narativ koji utiče na samopoštovanje i opšte blagostanje.
Ako razgovor postaje sve negativniji, treba potražiti pomoć, kao i ako je povezan sa anksioznošću, depresijom, izolacijom ili usamljenošću.
Može da predstavlja poremećaj mentalnog zdravlja koji zahteva stručno lečenje ako se pojave simptomi, kao što su:
- da se čuju glasovi,
- da se odgovara na više glasova istovremeno,
- da se doživljavaju senzacije, kao što su zvuci, mirisi ili živopisne slike koje zapravo nisu tu.
Skoro svi imaju unutrašnji monolog, koji je neprekidni tok misli. (Foto: pedro7merino / shutterstock)
