TOKOM svog govora pred predstavnicima država u Generalnoj skupšitni Ujedinjenih nacija, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je upozorio na sve više sukoba, kao i da slabe mehanizmi kontrole naoružanja.
Foto: Printscreen
– Moramo da predvidimo posledice sveta u kojem se sila ponovo sve otvorenije predstavlja kao najpouzdanije sredstvo politike, u kojem rastu vojni budžeti, umnožavaju se sukobi, slabe mehanizmi kontrole naoružanja, a kanali komunikacije nestaju upravo onda kada su najpotrebniji. Zato moramo da postavimo pitanje koje je neophodno: Gde su Ujedinjene nacije u takvom svetu? Savet bezbednosti je često blokiran upravo u krizama u kojima bi trebalo da bude najaktivniji. Drugi delovi sistema UN suočavaju se sa finansijskim pritiscima, preklapanjem nadležnosti, birokratizacijom i opravdanim zahtevom država članica da vide više konkretnih rezultata. To su stvarni problemi i nema koristi od toga da ih ulepšavamo, ali iz toga nikako ne sledi da su nam Ujedinjene nacije manje potrebne. Potrebne su nam možda više nego ikada, samo moraju biti efikasnije, usmerenije i spremnije da se bave pitanjima zbog kojih su i stvorene. Države tokom prethodnih osam decenija nisu dolazile u ovu zgradu zato što su imale iste interese, nego zato što su shvatile da je prevelika cena rešavanja neslaganja putem oružja. Zato je nastao multulateralizam i zato smo danas ovde. Srbija podržava UN i reformu sistema UN kako bi Organizacija bila efikasnija i prilagođenija današnjoj realnosti. Zalažemo se za reprezentativniji SB UN, kroz veću zastupljenost zemalja u razvoju, posebno s afričkog kontinenta, kao i kroz inkluzivniju regionalnu predstavljenost i uključivanje dodatne stolice za Istočnoevropsku grupu zemalja. Međutim, bez pravog povratka principima oko kojih smo se već dogovorili, neće očekujem da će biti pomaka u pogledu konkretnih rezultata ove Organizacije. Mir nije jedini test naše sposobnosti da upravljamo promenama. Nalazimo se usred tehnološke transformacije čiji domet tek počinjemo da razumemo. Veštačka inteligencija već menja ekonomiju, obrazovanje, medicinu, bezbednost, tržište rada i način na koji države funkcionišu. Ona može da donese ogromnu korist čovečanstvu. Može i da produbi postojeće nejednakosti, omogući nove oblike manipulacije i stvori bezbednosne rizike koje pre samo nekoliko godina nismo mogli ni da zamislimo. Tokom našeg rukovodećeg ciklusa u Globalnom partnerstvu za veštačku inteligenciju – GPAI, kojim je Srbija predsedavala 2025. godine, jedan od naših prioriteta bio je da tehnološki napredak ostane povezan sa bezbednošću, ljudskim pravima, vladavinom prava, odgovornošću i smanjivanjem digitalnog jaza. Beogradska ministarska deklaracija dobila je podršku 44 države članice i Evropske unije i potvrdila potrebu za bezbednom, održivom i čoveku usmerenom veštačkom inteligencijom. Što tehnologija postaje moćnija, to ljudi koji njome upravljaju moraju biti odgovorniji. Možemo imati najsavremenije algoritme, kvantne računare, bespilotne sisteme i veštačku inteligenciju sposobnu da za nekoliko sekundi obradi ono za šta su nam nekada bile potrebne godine, ali ako istovremeno dozvolimo da se osnovna pravila međunarodnog poretka primenjuju selektivno, onda tehnološki napredak neće učiniti svet sigurnijim. Samo će nas učiniti tehnološki naprednijim u svetu koji je politički sve manje predvidljiv. Ako želimo da odgovorno upravljamo transformacijom koja dolazi, prvo moramo da učvrstimo temelje na kojima počiva međunarodni poredak. Ti temelji su jednostavni i odnose se na suverenu jednakost država., na poštovanje teritorijalnog integriteta, na zabranu upotrebe sile osim u slučajevima koje Povelja UN jasno predviđa i na obaveza da pravila ne menjamo od slučaja do slučaja- kazao je on.
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
