DANAS ananas možete kupiti u bilo kojoj prodavnici za sitniš, ali tokom 1700-ih godina u Evropi, ovo voće je vredelo čitavo bogatstvo – toliko da je služilo kao ekvivalent današnjim luksuznim satovima ili superautomobilima.
Foto: Rafael Metz / Alamy / Profimedia
Zbog činjenice da je prevoz iz tropskih krajeva bio predug i da su plodovi brzo trulili, posedovanje svežeg ananasa u Londonu ili Parizu graničilo se sa naučnom fantastikom. Samo su ekstremno bogati kraljevi i plemići mogli da priušte staklenike (takozvane “ananasarije”) za njihovo gajenje.
Biznis iznajmljivanja za “skromnije” bogataše
Za one koji su očajnički želeli da pokažu društveni prestiž, a nisu imali hiljade funti za kupovinu, razvio se poseban biznis: iznajmljivanje ananasa. Bogataši u usponu bi plaćali visoke naknade da rentiraju jedan plod na jedno veče.
Pravilo je bilo jasno – voće se ne sme jesti. Umesto toga, klijent bi ananas nosio pod miškom tokom celog bala ili večere, kako bi svi prisutni videli da on “ima pristup” najvećem luksuzu tog doba. Nakon što bi zabava prošla, ananas bi bio vraćen trgovcu, koji bi ga sledeće večeri iznajmio nekom drugom željnom pažnje, sve dok voće ne bi počelo da truli.
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
