Paratekvondo je sport koji Nenad Milićević trenira već neko vreme. U Tekvondo klubu “Stil” redovno usavršava svoje veštine, a za Sportissimo je pričao o svojim počecima i o tome kako se osobe sa invaliditetom snalaze na sportskim borilištima.
– Najokvirnije dve godine, ali suštinski sam tu pet ili šest. Prošle godine sam imao prvu borbu na državnom prvenstvu. Borilačke veštine su mi bile zanimljive, gledao sam MMA, prepoznao sam se u ovom sportu i nisam se pokajao – rekao je Nenad Milićević za Sportissimo.
Priznaje da nije imao dilemu koji će klub izabrati.
– Radio sam sa Ninoslavom ranije, upamtio sam njegove metode i znao sam da je on jedini trener sa kojim želim da sarađujem – jasan je on.
Opisao je i osećaj kroz koji borci prolaze pre borbe.
– Taj adrenalin je nešto što bih preporučio svakome ko se bavi borilačkim veštinama da doživi. Samo je bitno savladati tremu, a posle toga sve teče – kaže Nenad.
Ne planira da odustane od sporta, a voleo bi da se jednog dana bavi trenerskim poslom, pošto smatra da mnogo toga može da prenese mlađim generacijama.
Sportissimo – Želeo bih da imam još par borbi dok sam borac. Generalno bih voleo da ostanem u ovom sportu kao trener ili savetnik. Inspiriše me volja i odlučnost kod sportista da treniraju svaki dan. Volja je broj jedan; ja, kao osoba sa invaliditetom, morao sam to kod sebe da stavim u prvi plan. Sve osobe koje sam do sada upoznao imaju isti vid motivacije, pa čak i moje kolege iz reprezentacije Srbije. Ispoljavamo to na drugačije načine, ali srž je ista – ističe Nenad. Po rečima našeg sagovornika, ljudi će tek čuti za paratekvondo reprezentaciju Srbije. – Za nju će se tek čuti. Imamo uspešne takmičare koji su išli na Olimpijske igre. Osvajali su medalje na svetskim i evropskim prvenstvima. Očekujem neku medalju u Los Anđelesu kada budu Olimpijske igre – kaže on. Ima i jasan savet za sve osobe sa invaliditetom koje žele da se bave paratekvondom: – Nema ograničenja. Kada počnete da se bavite ovim sportom, uradićete neke stvari o kojima niste smeli ni da maštate – podvukao je on. Razgovarali smo i sa glavnim trenerom Tekvondo kluba “Stil”, Ninoslavom Babićem, koji nam je otkrio kako je ušao u ovaj sport. – Bio sam u osnovnoj školi kada sam slučajno video plakat za jedan tekvondo klub. Sticajem okolnosti, jedan moj rođak je imao klub u inostranstvu. Kada su se roditelji raspitali i rekli da može, tako sam počeo- rekao je Ninoslav Babić. Sportissimo Potom je otkrio kako je odlučio da se bavi trenerskim poslom. – Dok sam još bio aktivan sportista i član reprezentacije, bio sam prinuđen da vodim treninge zbog finansijske situacije. To nije bio osnovni razlog zbog kojeg sam se odlučio na taj poziv, već nešto što je išlo propratno. Većina mladih boraca rano počne da vodi treninge iz sličnih razloga. Ja sam taj poziv doživeo više psihološki, kao način da predstavim sebe, svoj način razmišljanja i životni stil. Nisam znao da će otvaranje kluba biti toliko težak potez. Nošen idejom i vizijom, sve se poklopilo i dešavalo kao na filmu. Imao sam kolegu koji me je bodrio i prijatelje koji su bili uz mene. Ispričaću vam jednu anegdotu: ovaj tatami ovde mi je jedan čovek istovario u dvorište i rekao: ‘Platićeš kad budeš imao’“ – kaže Ninoslav. Tekvondo sport ima pet medalja sa Olimpijskih igara od 2012. godine, te popularnost ovog sporta stalno raste. – Svakako da su medalje nešto zbog čega deca dolaze na sport, uz taj momenat popularnosti i medijske zastupljenosti. Tekvondo je bio popularan i pre medalja, samo se struktura sada promenila – objašnjava Babić. Njegov klub je jedini imao učesnike na državnom prvenstvu i u tekvondou i u paratekvondu. – Ponosan sam na tu činjenicu. Jedini smo klub koji je imao sve selekcije. Generalno treba da obratimo više pažnje na osobe sa posebnim potrebama. Oni su među nama, a malo toga se radi kako bi imali iste aktivnosti kao i svi ostali. Na tome moramo svi zajedno da radimo – nema dilemu trener. Sportissimo Prisetio se državnog takmičenja i naglasio da smatra da je broj sportista bio mali jer je većina osoba sa invaliditetom stidljiva. – Bio je jako mali broj takmičara. Što se tiče borbi, bilo ih je nešto više od deset, a u paraformama više od dvadeset. Parasport je veoma malo zastupljen. Iz mog iskustva, mislim da su ljudi koji se bave parasportom stidljiviji i manje nametljivi. Stariji ljudi koji ulaze u svet parasporta su tu više zbog zabave i rekreacije, kao već formirane ličnosti. Kod mlađih uzrasta je neophodna pomoć roditelja, zajednice i velika istrajnost – kaže on. Na kraju razgovora poslao je poruku svim budućim takmičarima. – Tekvondo je postao popularan jer je okupio i onu ‘nespretniju’ decu. Vremenom su kroz rad i mobilnost postali veoma spremni i uspešni takmičari. Ljudi bi trebalo da prepoznaju da u ovom vremenu bavljenje sportom ne treba da bude instant, već trajno, kako bi se ostvarili ciljevi koji ne moraju nužno biti samo rezultatski – podvukao je Ninoslav Babić. Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na: BONUS VIDEO
