Fudbal ume da ispiše čudesne priče. Neke fantastične, neke tužne, a neke… baš dirljive.
Fudbalski tereni i stadioni puni do poslednjeg mesta bili su njegov dom godinama. Mnogi su ga pamtili po besprekornoj tehnici, trci i lucidnim pasovima u dresu Borusije iz Dortmunda, Bajer Leverkuzena i Lajpciga, kao i po borbenosti u dresu reprezentacije Slovenije. Danas, međutim, 35-godišnji Kevin Kampl vodi potpuno drugačiju bitku – onu sa zemljom, suncem i sopstvenim gubicima.
Umesto kopački i taktičkih zamisli, njegovo svakodnevno okruženje postalo je imanje na sunčanoj Majorki, gde uz slamnati šešir na glavi i motiku u rukama uzgaja voće i povrće, pokušavajući da izleči rane koje fudbal nije mogao da zaleči.
Tragedije koje su promenile sve
Kamplova odluka da u jeku zimskog prelaznog roka preko noći “okači kopačke o klin” šokirala je sportsku javnost. Za razliku od mnogih kolega koji se povlače zbog povreda ili zasićenja, njegov razlog bio je mnogo dublji i bolniji – niz porodičnih tragedija koje su mu preko noći preokrenule život.
Michael Taeger / imago sportfotodienst / Profimedia U kratkom vremenskom roku, fudbal je za njega prestao da bude prioritet. Najpre je ostao bez starijeg brata Sekija, koji je preminuo u 51. godini. Za Kevina, Seki nije bio samo brat, već najbolji prijatelj i stub oslonac. Iznenadni gubitak potpuno ga je slomio, nateravši ga da shvati da ga karijera drži previše daleko od onih koji su mu zaista važni. Sa suprugom Vanesom i sinovima Đorđijem i Luisom vratio se u rodni Solingen, tražeći utehu u krugu porodice. Ali, sudbina nije imala milosti. Samo sedam meseci kasnije, preminuo mu je i otac. Dva gigantska udarca u manje od godinu dana ostavila su neizbrisive ožiljke. Otvoreno i bez ulepšavanja, Kampl je za nemački Bild sumirao taj mračan period: – Biće ovo us**** godina, ne može to drugačije da se kaže. A život mora da ide dalje, iako… iako je još uvek veoma teška borba da se prihvati sve to što se dogodilo. U potrazi za mirom, daleko od reflektora i medijske buke, Kampl se sa porodicom preselio na Majorku. Upravo mu je ta izolacija i promena sredine omogućila da pronađe novu svrhu. Stvari za koje tokom decenija profesionalnog igranja nije imao vremena, poput mira, tišine i … prosto, biti tu dok odrastaju njegova deca, postale su njegova nova svakodnevica. Da je u novoj ulozi i te kako uspešan, svedoče i prizori sa njegovog imanja. Umesto sportskih portala, njegovi nalozi na društvenim mrežama iznenadili su fanove fotografijama na kojima ponosno pokazuje plodove svog truda. – Imamo dinje, lubenice, paradajz, luk, paprike i još mnogo toga. Sve raste kao ludo! – pohvalio se Kampl, demonstrirajući entuzijazam poljoprivrednika koji uživa u svakom ubranom plodovima. Iako je profesionalnu igračku karijeru ostavio iza sebe, fudbal u potpunosti ne može i ne želi da izbriše iz svog života. A i kako bi? I dalje redovno prati mečeve svog bivšeg kluba Lajpciga, a na pitanje o budućnosti dao je zagonetnu, ali ohrabrujuću izjavu: – Biću trener. U Lajpcigu. Paul Fritz / imago sportfotodienst / Profimedia Da li je reč o dugoročnom planu, šali ili iskrenoj želji da se jednog dana vrati na travnati teren u novoj ulozi, pokazaće vreme. Do tada, Kevin Kampl nastavlja da gradi svoj mir tamo gde su brige tiše, a zemlja iskrena – daleko od stadiona, ali bliže sebi nego ikada pre. Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na: Majorka kao terapija i rađanje novog čoveka
Veza sa fudbalom nije raskinuta
Bonus video
