Ova demokratska tekovina je uvedena daleko pre nego u mnogo razvijenoj Habzburškoj carevini. Zato su svi Južni Sloveni gledali u Srbiju kao na svetionik slobode.
Jugoslavija je bila korak unazad u pogledu slobode izbora. Prvo su komunisti sprečeni da preuzmu vlast u Beogradu i drugim velikim gradovima iako su pobedili. Onda su im oduzeti mandati u skupštini i zabranjen je rad te partije. Tako su postali ilegalna i antidržavna snaga.
Dvadesetih godina u Kraljevini SHS je postojalo tajno glasanje gumenim kuglicama. Diktatura 1929. je ukinula parlamentarizam, koji je delimično obnovljen posle 1931. godine. Uvedeni su izbori javnim glasanjem, glasnim izjašnjavanjem. Trebalo je imati mnogo građanske hrabrosti pa glasati protiv režima. Ipak, Milan Stojadinović je krajem 1938. godine dobio tesnu većinu, što je dovelo do njegove smene. Na tim izborima je Ljotić imao 30.000 glasača. Žalosno je da njegovi sledbenici danas verovatno imaju više pristalica.
Komunisti su na prvi pogled proširili glasačko pravo jer su na prvim izborima 1945. godine dali biračko pravo ženama i mladima od 18 do 21 godine. Međutim, ti izbori nisu bili demokratski. Postojala je lista Narodnog fronta i kutija bez liste, „ćorava kutija“. Ova kutija je uvedena kao alternativa kutiji Narodnog fronta da bi se glumila demokratija. Ozna je organizovala izborni inženjering. Gumene kuglice kojima se glasalo su presipane iz „ćorave“ u „pravu“ kutiju, glasači su zastrašivani. Procenat glasalih u kutiju bez liste bio je najveći u centralnoj Srbiji, Vojvodini, Sloveniji i Hrvatskoj, odnosno u onim sredinama u kojima je postojala jača tradicija stranačkog pluralizma. Kosovo i Metohija su bili prvi po procentu izašlih na izbore, iako je u stvarnosti podrška tamošnjih Albanaca bilo kakvoj jugoslovenskoj državi bila beznačajna.
Prvi delimično demokratski izbori pod komunistima održani su 1967. Glasačima je ponuđeno da biraju između više kandidata. Partija nije vršila pritisak na birače. U Lazarevcu je bilo najviše kandidata, petorica, a pobedio je partijski otpadnik Radivoje Jovanović Bradonja. I u Hrvatskoj i Sloveniji su popularni ljudi pobeđivali partijske miljenike. Zato je ovaj eksperiment napušten.
Danas se u BiH prvi put održavaju izbori na kojima će se skenirati glasački listići da bi se brže izbrojali i da bi se sprečilo njihovo presipanje tokom brojanja.Neke zemlje su uvele glasanje preko interneta. Među njima prednjači Estonija. Indija, SAD i Brazil su najveće zemlje koje su uvele elektronsko glasanje na biračkom mestu. Ono je napušteno i u Velikoj Britaniji i u Holandiji. U Srbiji se ne razmatra ni skeniranje listića, niti elektronsko glasanje. Možda je to zato što svi veruju u poštenje biračkih odbora i u to da ne postoje nikakvi pritisci ili zloupotrebe.
Predrag Marković
Predrag J. Marković (1965., Beograd), studirao je i doktorirao istoriju u Beogradu. Usavršavao se na postdoktorskim studijama u Berlinu i Budimpešti. Napisao je više desetina knjiga i stotinak studija pretežno iz društvene istorije i istorije kulture na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku. Osim istoriografijom, bavi se i prevođenjem, pisanjem publicističkih tekstova i izradom obrazovnih televizijskih programa. Zaposlenje u Institutu za savremenu istoriju predaje na FMK Singidunum.
