MNOGI kupci su se bar jednom našli u situaciji da isti proizvod, kupljen u dve prodavnice istog trgovinskog lanca, plate po različitoj ceni. Razlika nekada iznosi svega nekoliko dinara, ali nije retkost da bude i nekoliko desetina, pa čak i više od 100 dinara. To često izaziva nedoumicu – kako je moguće da ista roba u istom lancu nema istu cenu?
Foto: Pongphan Ruengchai / Alamy / Profimedia
Odgovor je jednostavan: trgovci u Srbiji nisu u obavezi da u svim svojim objektima imaju jedinstvene cene.
Prema važećim propisima, trgovci imaju pravo da samostalno formiraju cene svojih proizvoda, pod uslovom da su one jasno istaknute i da kupcu bude naplaćen upravo iznos koji piše na polici ili cenovniku. Zakon ne propisuje da cena istog proizvoda mora biti identična u svim prodavnicama jednog lanca.
Lokacija često pravi razliku
Jedan od najvažnijih razloga za razliku u cenama jesu troškovi poslovanja. Marketi koji se nalaze u tržnim centrima, centru grada ili turističkim mestima uglavnom imaju veće troškove zakupa prostora, održavanja i poslovanja, pa se deo tih troškova može odraziti i na cene proizvoda.
S druge strane, objekti u manjim sredinama ili na lokacijama sa nižim troškovima mogu sebi da priušte niže cene.
Konkurencija diktira cenovnu politiku
Na cenu često utiče i konkurencija. Ako se u neposrednoj blizini nalazi nekoliko supermarketa različitih lanaca, trgovci će češće spuštati cene kako bi privukli kupce.
U delovima grada ili manjim mestima gde konkurencije gotovo da nema, ista roba može biti skuplja jer trgovac nema potrebu da vodi cenovni rat.
Nisu sve akcije iste
Kupci često pretpostavljaju da akcija važi u svim prodavnicama jednog lanca, ali to nije uvek slučaj.
Pored nacionalnih sniženja, trgovci organizuju i lokalne promocije, akcije povodom otvaranja ili renoviranja objekta, kao i rasprodaje proizvoda kojima se približava rok trajanja. Zbog toga isti proizvod može biti na popustu u jednoj prodavnici, dok se u drugoj prodaje po redovnoj ceni.
Prodaja i zalihe utiču na cenu
Veliki trgovinski lanci koriste savremene sisteme koji prate prodaju svakog proizvoda u svakom objektu. Ako se određeni artikal sporije prodaje u jednoj prodavnici, trgovac može privremeno da snizi njegovu cenu kako bi ubrzao promet i smanjio zalihe.
U prometnijim objektima, gde se isti proizvod brzo prodaje, takva potreba često ne postoji.
Različiti troškovi isporuke
Na konačnu cenu mogu uticati i logistički troškovi. Prodavnice udaljenije od distributivnih centara ili one kojima je potrebna češća dopuna robe mogu imati nešto veće troškove transporta, što se u pojedinim slučajevima odražava i na maloprodajne cene.
Sve više trgovaca koristi “pametno” određivanje cena
U maloprodaji je sve prisutnija primena softvera koji automatski prilagođavaju cene u zavisnosti od potražnje, konkurencije, količine robe na lageru, sezonskih kretanja i drugih tržišnih faktora.
Takav način poslovanja, poznat kao dinamičko određivanje cena, omogućava trgovcima da za isti proizvod u različitim objektima imaju različite cene, u skladu sa lokalnim uslovima na tržištu.
Na šta kupci treba da obrate pažnju?
Iako razlike u cenama mogu delovati nelogično, one same po sebi nisu protivzakonite. Ono što trgovac mora da obezbedi jeste da cena bude jasno istaknuta i da na kasi kupcu bude naplaćen upravo taj iznos.
Zbog toga stručnjaci savetuju građanima da, kada je reč o većim kupovinama, uporede cene između različitih objekata istog lanca ili koriste dostupne aplikacije i onlajn cenovnike. Nekoliko minuta provere može doneti uštedu koja na mesečnom nivou nije zanemarljiva.
(24sedam)
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije
