- Blic
Jedini test svemirskog topa izveden je na stanici Saljut-3 1975. godine, sa uspešno kompenzovanim trzajem pri paljbi
Sovjetski inženjeri su razvili prvi svemirski top na bazi avionskog R-23, specijalno prilagođen za rad u vakuumu
Dok je svet u strahu gledao ka nebu tokom Hladnog rata, u najtajnijim sovjetskim laboratorijama spremao se scenario iz naučne fantastike. Ovo je priča o tome kako su Sovjeti naoružali kosmos i ispalili prvi rafal u vakuumu.
Strah od američkih “špijuna” u orbiti
U jeku trke u naoružanju, Moskva je panika hvatala od same pomisli da bi Amerikanci mogli da im “otmu” ili presretnu satelite i svemirske stanice. Kada su SAD šezdesetih godina prošlog veka pokrenule projekat MOL (Manned Orbiting Laboratory), izviđačku stanicu sa ljudskom posadom, u Kremlju je upaljen crveni alarm.
Sovjetski odgovor bio je brz, brutalan i pre svega strogo poverljiv. Pokrenut je projekat “Almaz” – vojne svemirske stanice koje su vešto skrivane pod maskom civilnog istraživačkog programa “Saljut”.
Da bi zaštitili svoje orbitalne tvrđave od potencijalnih američkih napadača, sovjetski inženjeri su odlučili: stanice moraju imati sopstveno naoružanje za blisku borbu u orbiti.
Genijalni izum iz strogo poverljivog biroa
Zadatak da konstruiše prvo svemirsko vatreno oružje u istoriji dobio je čuveni biro KB Točmaš na čelu sa legendarnim inženjerom Aronom Abramovičem Rihtеrom. Za osnovu je uzet avionski top R-23, prvobitno namenjen za moćne sovjetske bombardere Tu-22.
Međutim, rad u svemiru zahtevao je potpunu prekonstrukciju:
- Revolucionarni mehanizam: Top je koristio rotirajući bubanj sa četiri komore, a metak se, umesto sa zadnje, uvodio sa prednje strane zahvaljujući specifičnoj teleskopskoj municiji
- Paklena brzina paljbe: Dok je avionska verzija u kalibru 23 mm ispaljivala 2.500 metaka u minuti, svemirska modifikacija (verovatno smanjena na kalibar 14,5 mm) dostizala je nestvarnih 5.000 metaka u minuti
Foto: dotted zebra / Alamy / Profimedia / Profimedia
+2
Galerija
Istorijski pucanj u vakuumu: Jedini test u istoriji čovečanstva
Najveći izazov za inženjere bio je trzaj. U bestežinskom stanju, ispaljivanje topa moglo je doslovno da pošalje čitavu svemirsku stanicu u nekontrolisano rotiranje i uništi je.
Rešenje je primenjeno 24. januara 1975. godine na stanici Saljut-3 (Almaz-2).
Kako ne bi rizikovali živote kosmonauta, test je izveden na daljinu, neposredno pre nego što je stanica trebala da napusti orbitu. S obzirom na to da je top bio fiksiran za trup, cela stanica je morala da se rotira kako bi se nanišanila meta.
Kada je sa Zemlje stigla komanda, top je u nekoliko rafala ispalio ukupno oko 20 projektila. U istom milisekundu, aktivirani su potisni motori stanice koji su uspešno kompenzovali trzaj. Projektili su nestali u svemirskom prostranstvu i ubrzo sagoreli pri ulasku u atmosferu. Test je prošao sa čistom peticom.
Kako je tajna izbila na videlo?
Sovjeti su uspešno krili ovo oružje decenijama, a do otkrivanja je došlo – čistom greškom u logistici.
- Greška u Libanu: Prvi trag bio je kada su Izraelci tokom operacija u južnom Libanu zaplenili neobičnu municiju. Umesto standardnih granata za protivavionski sistem ZSU-23-4, Sovjeti su greškom poslali tajanstvenu municiju za top R-23
- Olupina u Čadu: Prava potvrda stigla je tek 1987. godine. Francuski inženjeri su u pustinji Čada analizirali olupinu oborenog libijskog bombardera Tu-22B i u njoj pronašli oštećeni primerak topa R-23
Danas je svemirski model ovog topa gotovo nemoguće videti – prikazan je samo jednom u kratkom prilogu vojne emisije na ruskom kanalu “Zvezda”, ali snimci tog jedinog svemirskog “revolvera” i dalje kruže među entuzijastima vojne istorije kao svedočanstvo o vremenu kada je rat preti da se preseli među zvezde.
top R-23 (Foto: Ministarstvo odbrane Ruske Federacije / Zvezda / Ustupljene fotografije)
(Foto: dotted zebra / Alamy / Profimedia / Profimedia)
