„Da li opsesija pomućuje rasuđivanje?“ Evo šta je veštačka pamet odgovorila: „Da, opsesija dokazano i znatno pomućuje rasuđivanje. Kada osoba razvije opsesiju prema nekome ili nečemu, njen mozak ulazi u stanje fiksacije koje iskrivljuje percepciju stvarnosti i narušava sposobnost donošenja logičnih odluka. Opsednuta osoba ignoriše činjenice i dokaze koji se ne uklapaju u njenu fiksaciju. Vidi samo ono što želi da vidi.“
Opsesija se na srpskom kaže opsednutost, sestra bliznakinja reči opsednutost je reč zaposednutost, a zaposednutost znamo šta znači. Pisac i Veštačka inteligencija hoće da kažu da opsednutost/zaposednutost znači da se opsednuti (bilo kojom opsesijom) nalaze pod vlašću opsesije. Nekima to prija – naročito onima koji imaju vajde od opsesije – nekima ne prija, što je u toj stvari nebitno jer se i jedni i drugi nalaze pod vlašću opsesije.
Opsesivnost je rđava sama po sebi, naročito je pogubna u politici, a još naročitije je pogubna kad postane kolektivna, kao npr. kolektivna opsednutost kosovskom i kosovskozavetnom, indukovanom, kolektivnom opsesijom, koja će Srbiju koštati ko Svetog Petra kajgana (i još će je debelo koštati).
Kosovska opsesija će biti tema jedne od naših sledećih kolumni, naša današnja tema je kolektivna opsednutost Vučićem, koja je – kao i sve ostalo pod kapom nebeskom – podlegla poslovičnim „srpskim podelama“ na deo populacije koji Vučića obožava i u njemu vidi izvor svih dobara ovoga sveta i deo populacije koji Vučića očima ne može da vidu i u njemu vidi uzrok svih zala.
Pravi problemi nastaju kad se opsesivni animozitet prema bilo čemu – pa i prema Vučiću – pomeša sa animističkim slojevima psihe. Kada se to dogodi – a ovde se upravo to dogodilo – opsednuti vide predmet opsesije – što će reći Vučića – u svemu što je Vučić dodirnuo, štaviše u svemu što se na bilo koji način dovede u vezu sa Vučićem, potpuno imao-nemao Vučić veze sa tim.
Tako se vremenom došlo do dilbera koji zbog animoziteta prema Vučiću – i u znak protesta protiv Vučića – decidirano odbija da se u rodno Kraljevo vozi Knjazom auto-putem, nego se lomata Ibarskom magistralom, a onda i do zakletih fanova Nika Kejva koji iz protesta nisu otišli na njegov koncert jer je svirka bila upriličena u nekom mutlaku u Beogradu na vodi, koje – i koncert i mutlak – moja neznatnost ni uz najbolju volju – nije uspela da dovede u bilo kakvu suvislu vezu sa Visokim Mestom.
Pajtašima iz moje kafanice koji su podržavali nevoženje auto-putem i neodlazak na koncert Nika Kejva uz jutarnju kafu i rakiju govorio sam da takvi postupci štete isključivo visokomoralnim vozačima i Kejvovim fanovima, dočim suštinski samo šire zonu Vučićevog uticaja. Govorio, govorio i na kraju prestao da govorim jer moja neznatnost džaba kreči napismeno i za pare, a ne usmeno i na neplaćeno.
Nastavak u sutrašnjem broju.
Svetislav Basara
Svetislav Basara, rođen 1953. Prozni pisac i kolumnista. Živi u Beogradu.
