Ekipa portala Republika povela je popularnu folk pevačicu Stanojku Mitrović Ćanu na strelište Alpha kako bismo proverili kako se snalazi kada prvi put uzme oružje u ruke, koga drži na nišanu i da li joj je neka meta zaista bila nedostižna, baš kao što kaže naziv jednog od njenih najvećih hitova. Iako je godinama otvoreno govorila da ne voli oružje i da od njega ima strah, Ćana je prihvatila naš izazov i pokazala da sportski duh ipak može da pobedi tremu.
” height=”30″ src=”http://www.republika.rs/layout/img/arrow.svg?v=1″ width=”30″>
Već na samom početku razgovora, pevačica nam je priznala da joj osećaj pre samog dolaska na lice mesta nije bio nimalo prijatan.
– Pa, znaš šta, ja sam neko ko voli da bude bogat iskustvima, a ovo je jedno više. I u životu i u karijeri. Jednostavno, bilo je raznih iskustava, ali ovo je stvarno prvi put da radim ovako nešto, prvi put u životu se nalazim u ovoj ulozi. Neko sam ko stvarno ne voli da vidi oružje ni na slici. Tako da, videću, pokušaću da se snađem i da ovaj zadatak odradim najbolje moguće, a vi mi nemojte zameriti ako budem loša – poručila je folk zvezda kroz smeh.
Foto: Dragan Kadić
Ipak, čim je uzela pištolj u ruke i poslušala instrukcije profesionalaca sa strelišta Alpha, pevačica je pokazala da ima mirnu ruku i dobru koncentraciju. Posle nekoliko hitaca priznala je da je strah bio mnogo veći od same situacije.
– Ja sam već dva dana bila opterećena kako će to sve da izgleda kada si mi rekao da treba da idemo na strelište. Rekla sam ti: „Može sve, samo ne to!“ Ali nije tako strašno, stvarno. I ovaj divan čovek, instruktor, lepo mi je sve objasnio i ja sam ga razumela i mislim da sam solidna bila. On mi je rekao da sam, s obzirom na to da nikad u životu nisam držala oružje u rukama i da prosto ne volim nijednu vrstu oružja, bila baš dobra. Ja sam zadovoljna kada me on hvalio, rekao je da sam talentovana. Ja sam inače sportskog duha i kad se nečega prihvatim, to radim najbolje što umem i znam. Drago mi je da sam i ovaj zadatak uspešno savladala – istakla je Ćana, ne skidajući ponosni osmeh sa lica.
Foto: Dragan Kadić
Kada smo je pitali da li je u životu imala neku „nedostižnu metu“, pevačica je kroz osmeh priznala da uglavnom uspe da ostvari ono što zacrta.
– Pa, šta znam, uglavnom sve čega sam se prihvatila da ozbiljno radim i da mi je bilo stalo da to uradim najbolje, manje-više sam odradila zadatak. Možda ne svaki put za pet, ali za četiri svakako – našalila se pevačica za Republiku, a zatim otkrila i svoje najveće strahove:
Foto: Dragan Kadić
– Imam strah od oružja i od zmija. To je nešto što baš ne volim ni na slici da vidim. A imam i strah od motora. Moj suprug je imao motor dok smo se još zabavljali, ja nikad nisam sela na njega. Iako je on insistirao da napravi krug sa mnom, nije bilo ni govora o tome! Nekako imam fobiju od toga. Moj sin kad je bio tinejdžer počeo je iz daleka da me ubeđuje kako jedan drugar ima motor, pa drugi… Ja sam rekla: „Slušaj, da skratimo priču, ti ga nećeš imati. Dok ja budem mogla da određujem šta možeš, a šta ne možeš, motor zaboravi!“
Najzanimljiviji deo razgovora usledio je kada se prisetila anegdote iz detinjstva zbog koje je, kako kaže, cela porodica doživela šok, a njen brat pomislio da je slučajno ubio njihovu majku.
Foto: Dragan Kadić
– Ja sam odrasla u kraju gde se za Božić, za svadbe i neka veselja uvek pucalo i ja to nikad nisam mogla da razumem. Zar nema lepših načina veselja nego sad da mora da se puca iz oružja? Moj brat je u to vreme imao pištolj na dozvolu i jednog Božića, posle tog nekog rituala pucanja, došli su oni kući. Sedeli su na sofi, a mama je preko puta mlela kafu sa onim starim mlinom. Oni su čistili pištolj i nešto pričali. Ja sam otišla u drugu sobu i uzela petardu, pošto smo mi deca voleli petarde. Bacila sam je pod prozor sobe gde su oni bili, iza njihovih leđa. U tom trenutku moj brat je gledao kroz cev da proveri da li je dobro očistio pištolj. Naravno, pištolj je bio rastavljen, ali je cev bila okrenuta prema mami. Kad je petarda pukla, on je samo bacio pištolj i gledao u svoje ruke, pa u brata, a mama je stala i viknula: „Da li si me ubio?!“ Svi su bili u šoku! Brat je bio ubeđen da je ostao neki metak u cevi. U tom trenutku nikome nije palo na pamet da sam to ja uradila. Samo sam istrčala iz sobe i pobegla napolje. Posle sam dobila takve batine od majke jer sam ih sve prestravila. Nisu mogli sat vremena da dođu sebi – smejala se Ćana dok se prisećala urnebesne priče, priznavši da je kao dete bila prava mala napast.
Foto: Dragan Kadić
Iako je na folkerka strelište Alpha došla sa velikom dozom straha i otpora prema oružju koje joj nikada neće postati blisko, jedno je sigurno – još jedna „nedostižna meta“ ostala je iza nje.








