NAIZGLED rutinska patrolna misija u međunarodnim vodama Lamanša pretvorila se u najozbiljniji vojno-pomorski incident u novijoj istoriji Evrope.
Foto: Ministry of Defence of the Russian Federation
Ruska fregata „Admiral Grigorovič” ispalila je hice upozorenja iz automatskog naoružanja u pravcu civilne jahte „Brajt fjučer” koja je plovila pod britanskom zastavom, otprilike 20 nautičkih milja južno od strateški važnog britanskog ostrva Vajt.
Iako su London i Moskva požurili da događaj okarakterišu kao „izolovani incident zasnovan na pogrešnoj proceni usled guste magle i opasnih manevara”, pozadina ove pomorske drame otkriva duboku i ogoljenu stratešku konfrontaciju, koja se više ne može sakriti uobičajenim diplomatskim frazama. Velika Britanija i Ruska Federacija se trenutno nalaze na samoj ivici otvorenog sukoba, a konstantna nervoza na komandnim mostovima i minimalne taktičke greške mogu pretvoriti Lamanš – jedan od najprometnijih morskih prolaza na svetu – u novo, nekontrolisano ratno žarište.
Incident koji je srušio mirnodopske protokole
Prema zvaničnom saopštenju Ministarstva odbrane Ruske Federacije, posada fregate „Admiral Grigorovič” reagovala je u strogom skladu sa međunarodnim pravilima plovidbe. Moskva tvrdi da je britanska civilna jahta krenula na „opasan kurs zbližavanja” sa ruskim ratnim brodom koji je u tom trenutku bio stacioniran u međunarodnim vodama Kanala. Nakon što su zvučni signali i ispaljene signalne rakete ruskih mornara ostali bez odgovora u gustoj magli, a razdaljina se smanjila na kritičnih 150 metara, ruski komandant je, prema sopstvenim protokolima bezbednosti, izdao naređenje za ispaljivanje hitaca upozorenja.
Sa druge strane, prema navodima britanskih medija, civilna posada jahte tvrdi da su ruski hici ispaljeni iznenada, sa razdaljine od oko 500 metara, te da je manevar naoružane ruske fregate bio nepotrebno rizičan i agresivan.
Fregata „Admiral Grigorovič” u činjenicama
Fregata „Admiral Grigorovič” predstavlja moćno oružje ruske ratne mornarice. Brod je dugačak gotovo 125 metara, sa posadom od oko 220 ljudi. Ono što najviše brine britansku vojnu komandu jeste činjenica da je ovaj brod, pored glavnog topa od 100 milimetara koji ispaljuje 80 projektila u minuti, opremljen i sa osam vertikalnih lansirnih ćelija za krstareće rakete iz porodice „Kalibr”. Ove rakete mogu da pogode kako ciljeve na moru, tako i strateške tačke duboko unutar teritorije Ujedinjenog Kraljevstva, što prisustvo ovog broda na svega nekoliko milja od britanske obale čini stalnom bezbednosnom pretnjom najvišeg nivoa.
Ipak, za vojne analitičare ključni detalj ove drame leži u činjenici da su incident iz neposredne blizine pratili patrolni brodovi Kraljevske mornarice. Dok je HMS „Mersi” držao na nišanu rusku fregatu, posada broda HMS „Tajn” je odmah nakon ispaljenih hitaca presrela britansku jahtu kako bi proverila bezbednost civila. S obzirom na to da britanske snage već danima u stopu prate kretanje ruske fregate kroz Kanal, barut koji je zamirisao na Lamanšu definitivno nije bio upućen samo zalutalim nautičarima. To je bila direktna demonstracija vojne sile usmerena pravo u cevi Kraljevske mornarice.
Rat za „flotu iz senke” i naftni rat
Prava pozadina ovog sukoba definitivno ne leži u pomorskim saobraćajnim pravilima, već u sveobuhvatnom hibridnom sukobu koji London vodi protiv Moskve. Samo dva dana pre incidenta sa jahtom, u ranim jutarnjim satima u nedelju, britanski komandosi izveli su spektakularnu i do sada nezabeleženu munjevitu akciju na samom Kanalu. Po direktnom naređenju premijera Kira Starmera, pripadnici specijalne jedinice Kraljevskih marinaca u šestočasovnoj operaciji su se iz helikoptera „Činuk” spustili i zaposeli ruski naftni tanker „Smirtos”. Brod, koji je plovio pod zastavom Kameruna, prevozio je 98.000 tona sirove nafte iz ruske luke Ust-Luga ka Indiji, pod osnovanom sumnjom da pripada ruskoj „floti iz senke” kreiranoj za zaobilaženje zapadnog embarga.
Tanker je odmah sproveden na prisilno sidrište kod Vejmuta, a njegov kapetan, indijski državljanin Adžaj Pant, izveden je pred britanski sud zbog kršenja međunarodnih sankcija. Premijer Starmer je ovu akciju trijumfalno proglasio „još jednim lošim danom za Vladimira Putina”, dok je novi ministar odbrane Dan Džarvis – koji je na toj funkciji nakon iznenadne ostavke Džona Hilija pre nekoliko dana – poručio da je ovo direktan udarac ruskoj ratnoj ekonomiji.
Vojno-pomorski analitičari upozoravaju da ruska fregata „Admiral Grigorovič” već nedeljama patrolira ovim vodama upravo sa strateškim zadatkom da obezbeđuje slobodan prolaz za prikrivene konvoje ruske „flote iz senke” na samom pragu Evrope. Zarobljavanje „Smirtosa” predstavljalo je žestok bezbednosni šamar za Kremlj. Otuda stručnjaci smatraju da naglo potezanje oružja ruske posade i pucanje u međunarodnim vodama, iako formalno opravdano civilnom greškom, zapravo predstavlja direktan odgovor i ultimativno upozorenje Londonu da Moskva neće nemo posmatrati kako joj Kraljevska mornarica seče vitalne ekonomske arterije na pragu Atlantika.
Kuda vodi „lažno smirivanje”?
Iako su i Dauning strit i Kremlj brzo izdali relativno pomirljiva saopštenja kako bi sprečili trenutnu vojnu eskalaciju u samom srcu Lamanša, situacija dugoročno i neminovno vodi u bezbednosni ćorsokak. Prvi razlog za to je ogroman unutrašnji politički pritisak u samoj Velikoj Britaniji. Nakon nedavnih ostavki unutar britanskog vojnog vrha i Ministarstva odbrane zbog nedovoljnog finansiranja armije, tamošnja opozicija i Odbor za odbranu britanskog parlamenta već koriste incident sa jahtom kako bi od Vlade zahtevali hitno i radikalno podizanje vojnog budžeta na čak 3 odsto BDP-a. U takvoj atmosferi, dalja radikalizacija retorike Londona prema Moskvi postaje potpuno neminovna kako bi uzdrmani premijer Kir Starmer uopšte očuvao državni kredibilitet i opstao na vlasti.
Sa druge strane, ovaj događaj je ogolio i kontinuiranu rusku taktiku takozvanog „opipavanja pulsa” zapadnog vojnog saveza. Prolazak ruskih nuklearnih podmornica i specijalizovanih špijunskih brodova poput „Jantara” u neposrednoj blizini vitalnih podmorskih internet kablova Velike Britanije tokom prethodnih meseci jasno pokazuje da Moskva namerno podiže ulog u ovoj geopolitičkoj partiji šaha. Svaki novi bliski susret na moru drastično povećava šansu da umesto pucanja u vazduh dođe do realne razmene vatre između samih ratnih brodova.
Najveću opasnost u ovom trenutku ipak predstavlja gotovo potpuni nedostatak direktnih kanala komunikacije između dve sile. U uslovima kada su diplomatski odnosi Moskve i Londona narušeni i spušteni na najniži nivo još od doba Hladnog rata, bilo kakva mehanička greška, pogrešno protumačen manevar u magli ili puka nervoza mladog oficira na Lamanšu mogu pokrenuti nezaustavljivu lančanu reakciju. U tom crnom scenariju, umesto pešadijskog naoružanja i hitaca upozorenja, sa paluba će trenutno progovoriti razorne krstareće rakete „Kalibr” kojia je ruska fregata naoružana, što bi Evropu gurnulo u direktan rat nesagledivih razmera.
Svet na palubi bureta baruta
Smirivanje tenzija o kojem dve sile trenutno govore deluje kao privid, taktički predah, dok obe strane pregrupišu svoje snage. Lamanš je prestao da bude obična trgovačka ruta i zvanično je postao prva linija hibridnog fronta između NATO-a i Rusije. Ukoliko Velika Britanija nastavi sa praksom zaplene ruskih brodova iz senke, a Rusija odgovori ovakvom vrstom vojne zaštite i zastrašivanja, pitanje je dana kada će „hici upozorenja” postati hici za uništenje. Na ovom stepenu globalnog nepoverenja, Lamanš lako može postati poprište sukoba koji se neće završiti samo na moru.
BONUS VIDEO: SRBIJA ZOVE NA SKUP 27. JUNA: Veličanstven snimak iz Kragujevca
