OSTAVLjANjE bakšiša od najmanje 15 odsto u restoranima i ugostiteljskim objektima već je tradicija za Amerikance.
Foto: olga Yastremska / Alamy / Profimedia
U mnogim američkim državama, poslodavcima je dozvoljeno da zaposlenima koji redovno primaju bakšiš plaćaju nižu osnovnu satnicu od standardnog minimuma. Očekuje se da bakšiš nadoknadi razliku. Ako nema dovoljno, poslodavac treba da nadoknadi do zakonskog minimuma.
Međutim, tokom i nakon pandemije koronavirusa, bakšiš se proširio iz ugostiteljske industrije na druge profesije i postao je toliko opterećujući da se sada čak i sami Amerikanci žale na njega.
Naravno, nisu oni koji primaju bakšiš ti koji se žale; češće se žale da dobijaju premalo, posebno kada strani turisti plate račun. Uslužno osoblje u SAD generalno bolje brine o svojim gostima nego u mnogim drugim delovima sveta, jer vredno rade da bi zaradili bakšiš i zavise od njih jer su im plate tako niske.
Uobičajeno je ostavljati bakšiš u restoranima i barovima, kod frizera i u taksijima, a tokom pandemije postali su očekivani i drugde i praksa se održala, na primer u kafićima gde nema usluge za stolovima.
U Njujorku je danas bakšiš od 20 procenata postao norma, dok se takav procenat nekada smatrao veoma izdašnim bakšišem. Iritirajući običaj iz SAD stigao je u Evropu. Amerikanci su počeli da šire svoju naviku širom sveta, uključujući i evropske zemlje, gde se račun obično samo zaokružuje na nekoliko sitnih novčića.
Neki restorani su počeli da traže bakšiš direktno od svojih gostiju, ali lokalno stanovništvo u mnogim mestima nije zadovoljno time, jer očekuju da poslodavci pošteno plaćaju svoje zaposlene.
Bakšiš je postao još rasprostranjeniji digitalnim metodama plaćanja, jer terminali za plaćanje karticama često automatski pitaju korisnike da li žele da dodaju bakšiš i koliko.
(24sedam)
