Aladin Ibrović je jedan od najboljih srpskih amaterskih MMA boraca. Iza sebe ima brojne medalje sa takmičenja, a svakako najviše treba istaći zlato sa Evropskog prvenstva 2025. godine u Beogradu. Ekipa Sportissima posetila je našeg talentovanog sportistu koji je otkrio mnoge detalje iz svoje karijere. Na samom početku, pričao je o tome kako je izabrao borilačke veštine za svoj životni put.
– Moraš da se konektuješ sa ovim sportom da bi ga zavoleo. Nije baš lako. Krenuo sam u srednjoj školi, na nagovor roditelja da to bude neki sport. Odabrao sam MMA u drugom razredu srednje škole. Sećam se da sam, kada sam došao, imao dugu kosu do pola leđa. Već na drugom treningu sam se ošišao, ubrzo me je preuzeo trener Rifat i počeli smo da pravimo rezultate. Roditelji su bili srećni što sam počeo da se bavim sportom jer sam konstantno igrao igrice i nisam radio ništa drugo. Ipak, generalno svi borci nose taj teret da ih roditelji u početku ne podržavaju – započeo je Ibrović razgovor za Sportisimo.
Dotakao se zatim prvih mečeva.
– Što se tiče prvih mečeva, nisam znao šta me čeka. Misliš da je isto kao na treningu, ali zaboraviš koliki stres nosiš. Ako izgubiš, čeka te povratak kući, padneš u sopstvenim očima jer nisi ostvario rezultat. Nosiš se sa pritiskom, a onda te, kada pobediš, svi vole i podržavaju. Kada izgubiš, uz tebe ostaju samo određeni ljudi – iskren je momak iz Novog Pazara.
Priznao je da u startu nije razmišljao o takmičenjima, ali je brzo shvatio da želi borbu.
– Počeo sam da treniram bez razmišljanja o takmičenjima. Kada sam dobio ponudu od trenera, ‘blicnulo’ mi je u glavi da želim da napravim nešto interesantno. Doći do nivoa velikih takmičenja je jako teško. Godinama sam se borio na lokalnim turnirima, skupljao iskustvo i na kraju dobio poziv za reprezentaciju. Teško je jer moraš da držiš kilažu tokom cele nedelje. Brzo sam završavao mečeve, ali sam morao uveče da radim dodatne treninge i idem u saunu kako bih korigovao težinu. Nije lako, ali pravi šampioni izguraju tu priču – kaže on.
Razgovor nije mogao proći bez najsjajnijeg momenta dosadašnje karijere – zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Beogradu 2025. godine.
– Poseban osećaj, pogotovo pred domaćom publikom. Pobedio sam Gruzina koji je bio favorit za zlato, a zatim i momka iz Irske koji je ove godine bio drugi u Evropi. Prva tri meča sam završio brzo. U finalu me je čekao ukrajinski borac, jako tvrd momak. Prva runda je bila moja, dok sam u drugoj imao pad koncentracije i primio težak udarac. Bio sam umoran i ‘oštećen’, ali sam znao da moram dati sve od sebe do kraja. U poslednjoj sekundi borbe sam završio meč i sala je eksplodirala. To je najbolji osećaj u životu. Celu tu noć sam proveo odgovarajući na poruke – priseća se Aladin.
Sportissimo.rs Ipak, godinu dana kasnije, na istom takmičenju je ispao na samom startu. – Na papiru sam bio favorit protiv borca iz Finske. Prostudirao sam ga dobro, ali sam se sapleo o isti kamen – kasno skidanje kilaže. Probudio sam se u tri ujutru sa tri kilograma viška koje sam morao da skinem do šest. Uspeo sam, ali borba je bila već u 12. Nisam stigao da se naspavam i oporavim. Na zagrevanju sam se osećao katastrofalno, noge su mi otkazivale. U prvoj rundi sam video da mu je noga oštećena i dominirao sam, ali čim sam seo na stolicu i ustao za drugu rundu, bio sam drugi čovek. Počeo je da ‘sipa’ udarce i tako me pobedio. Podneo sam poraz, ali ne bih voleo da mi se to ponovi. Više bih voleo da sam izgubio na neki tehnički način – rekao je Ibrović. Aladin već nekoliko meseci živi u Beogradu, ali ne u stanu, već u dvorani u kojoj trenira. – Beograd je prelep grad, uživam ovde. Što se tiče života, čim sam došao, rekao sam da neću nigde drugde i da je ovo moj grad. Moj drugar Hamza Suljić je došao sa mnom, živimo u sali i super nam je. Počastvovan sam tim stilom života. Porodici u početku to nije prijalo, ali ja to ne bih menjao ni za šta. Probudim se i odmah sam na strunjači. To igra veliku ulogu u mentalnoj snazi – dok drugi imaju tople domove, ti živiš u dvorani, i to me čini srećnim – jasan je on. Ibrović je jasno zacrtao svoj put za naredni period. – Planiram Balkansko prvenstvo u maju, zatim amaterski meč na ‘Brave’ promociji, a onda Svetsko prvenstvo u Gruziji. Nakon toga planiram ulazak u profesionalne vode. Moj trener želi da budem svetski šampion, a to je i moja želja, da iz amaterskog sporta izađem sa tom titulom, a onda kreće prava profesionalna karijera – nema dilemu Aladin. Sportissimo.rs Osvrnuo se i na “trash talk” koji je neizostavan deo profi MMA scene. – Voleo bih da uzvratim nekim šmekerskim forama, bez vređanja i psovanja. Taj ‘hajp’ donosi benefite, prodaje ulaznice i podiže interesovanje, a velika pobeda te u takvoj atmosferi digne u vasionu – rekap je on. Nekadašnji ljubitelj igrica sada slobodno vreme troši nešto drugačije, mada priznaje da to nosi rizik. – Igrice više ne igram. Život mi se svodi na treninge, a trener je ubacio i međutreninge pa nemam vremena za grad. Ipak, moj drug Hamza je ljubitelj žurki. Preko nedelje naporno radimo, a subotom odemo na tehno žurku. Ranije to nisam voleo, ali sada mi prija. Ipak, svestan sam da bi to trebalo da izbegavam, možda me je upravo to koštalo u poslednjem meču – istakao je Aladin. Za kraj, Aladin ističe da probleme na ulici nikada nije imao. – Ljudi generalno znaju da sa mnom nemaju šta da traže ako nemaju oružje. Na početku sam čak i priželjkivao da vidim kako bi se to završilo u stvarnosti, ali te misli su, hvala Bogu, prošle. Sada želim samo normalan život i da jurim ciljeve koje smo zacrtali – podvukao je Aladin Ibrović za Sportissimo. Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na: BONUS VIDEO
