- Blic
Bračni par Drvendžija živi na Morinskoj visoravni na 1.300 metara nadmorske visine od 1981. godine
Bave se stočarstvom, čuvaju tuđu stoku za novčanu naknadu
Dok mnogi spas od svakodnevnog stresa traže u gradovima ili skupim letovalištima, bračni par Drvendžija izabrao je potpuno drugačiji put – samoodrživi život na 1.300 metara nadmorske visine na Morinskoj visoravni, mestu koje je zbog surovih predela i nepreglednih pašnjaka poznato i kao “hercegovački Tibet”.
Mileva i Pavle Drvendžija na ovoj visoravni neprekidno borave na ispaši još od 1981. godine. Na planini su stvorili sopstveno domaćinstvo u kojem sami proizvode većinu hrane, bave se stočarstvom i ugošćuju prolaznike, bez ikakve želje da planinski mir zamene za gradsku vrevu ili odlaske na more.
Domaća hrana i čuvanje tuđe stoke uz naknadu
Osnovu njihovog domaćinstva čini uzgoj krava, koza i ovaca, ali Pavle je razvio i dodatni izvor prihoda. Pored sopstvenog stada, on na čuvanje i ispašu preuzima i stoku drugih vlasnika, za šta dobija novčanu naknadu.
Na njihovoj trpezi nalaze se isključivo domaći organski proizvodi:
- Mlečni specijaliteti: Domaće vrhnje (skorup) i tradicionalna cicvara s vrhnjem;
- Sveže namirnice: Domaća jaja, šunka i druga tradicionalna hercegovačka jela.
Hrana se priprema po starinskim recepturama, a vrata njihovog doma uvek su otvorena za putnike i goste koji žele da osete autentični planinski život.
Kako Pavle ističe, od početka sezone pa do polovine jula visoravan izgleda kao pravi raj na zemlji, prekrivena cvetnim poljanama.
Od samo 15 preostalih porodica do tradicije stare sedam decenija
Nekada je Morinska visoravan bila znatno življa, dok je danas na njoj ostalo svega petnaestak porodica koje čuvaju tradicionalno stočarstvo. Najbliže komšije često su udaljene i po nekoliko kilometara, ali bračnom paru to ne predstavlja problem.
Pored stočarstva, Pavle je sačuvao i drevne građevinske veštine:
- Tradicionalni krov od raži: Njihova koliba pokrivena je “mačevinom” – omaćenom ražom koja se žanje srpom, veže u snopove i slaže na krov. Pošto je majstora za ovaj zanat sve manje, Pavle je sam naučio kako da održava krov.
- Starinski drveni inventar: U domaćinstvu se i danas koriste drvene posude i oprema stara i do 70 godina.
Pored svakodnevnih obaveza oko stoke, Pavle slobodno vreme provodi čitajući istorijske knjige i razgovarajući sa starijim ljudima o prošlosti Hercegovine.
Kako su školovali decu u Beogradu i sklonili ih od poroka
Iako žive daleko od urbanih centara, Mileva i Pavle su uspesno odgajili i školovali svoju decu u Beogradu. Smatraju da je odrastanje na planini, uz rad, prirodne izvore i upoznavanje porodičnog stabla, bilo ključno da decu sačuvaju od loših uticaja gradske ulice i noćnog života. Deca su se nakon položenih ispita redovno vraćala na planinu i gostima s ponosom pokazivala indekse.
Izazovi života na 1.300 metara: Hladnoće, oluje i nedostatak vode
Surova priroda planine nosi i ozbiljne svakodnevne prepreke:
- Problemi sa vodosnabdevanjem: Lokalni izvori su poslednjih godina oslabili, a podzemna voda se nalazi na dubini od oko 160 metara. Zbog nedostatka električne energije i agregata potrebnih za pokretanje pumpe, Pavle je morao da odustane od bušenja.
- Surovi vremenski uslovi: Zimi visoravan pogađaju jaki vetrovi, sneg i mećave, dok su nagle promene vremena česte tokom cele godine.
Uočavanje prirodnih nepogoda olakšavaju im same životinje – krave pred oluju bježe u grupama, dok se na visoravni i dalje mogu videti krda divljih konja koji od 1992. godine potpuno sami prezimljuju u prirodi.
Uprkos svim izazovima, daleko od zagađenja i saobraćaja, Mileva kratko i jasno opisuje svoj život na planini kao – “odličan”.
(Jabuka Tv/Srpska info)
. (Foto: Twitter/jabukatv / screenshot)








