Decenijama su se u martu zbivali strašni istorijski događaji. Međutim, april 1941. godine je možda za nas najcrnji istorijski mesec u 20. veku. Hitler je u svom besu na „srpsku zavereničku bagru“ odlučio da Jugoslaviju zbriše s lica zemlje. Uništavanje zemlje je počelo bombardovanjem Beograda. Spaljena je Narodna biblioteka, direktno su pogađana skloništa, u kojima su stradale stotine ljudi. Izbio je kratkotrajni rat u kom jugoslovenska vojska nije imala šanse. Ipak, otpor naše vojske, posebno vazduhoplovstva i PVO, nije dovoljno upamćen. Predrag Miladinović je decenijama proučavao tu oblast. Otkrio je da su naši piloti i PVO oborili više nemačkih aviona od ogromne poljske vojske. Srazmerno broju vojnika, naš uspeh je i mnogo veći. Naša avijacija je čak bombardovala neke aerodrome s kojih je poletala strašna Luftvafe.
Strašnih bombardovanja je bilo i u drugim zemljama. Vazduhoplovci su se junački branili i u Bici za Britaniju. Ali u našoj istoriji se te 1941. godine dogodilo nešto jedinstveno. Naime, 10. aprila je uspostavljen jedini režim u okupiranoj Evropi gori od nacističkog. Pri čemu ne mislim samo na strahote koje su zgrozile i same naciste. Mislim na ludačku ambicioznost ustaša. Ni sami nacisti nisu planirali da poubijaju, proteraju i preobrate trećinu stanovnika svoje države. Udeo Jevreja i Roma u ukupnom stanovništvu Rajha je bio mali. Ustaše su uspostavile jedini genocidni poredak potpuno nezavisan od Nemaca. To je verovatno bila jedina nezavisna stvar u njihovoj državi.
Sve je počelo jednom dvosmislenom odlukom. Vladko Maček, potpredsednik jugoslovenske kraljevske vlade, odbio je da stane na čelo NDH. Na prvi pogled, časna odluka jednog umerenog građanskog i Zapadu sklonog političara. Međutim, otvorio je put najstrašnijoj političkoj organizaciji. Vlast su preuzele ustaše, došavši iz Italije. Krleža je posle pisao da su došle „na tri kamiona“ uz italijansku podršku. Time je hteo da umanji činjenicu da su već imali veliku podršku u narodu. Da li je Maček odbio vlast samo iz časnih razloga ili je video da ustaše preuzimaju srca Hrvata? Kao što je možda pedesetak godina kasnije Ivica Račan vodio vrlo mlaku kampanju, svestan da ne može da odoli plimi HDZ ustaških potomaka. Posle Mačekovog odbijanja, Nemci su uradili nešto što nigde nisu. Naime, oni nisu voleli ekstremiste u okupiranim zemljama i satelitima. U Mađarskoj je vladao Horti, a ne ustaška duhovna braća, njilaši. U Rumuniji Antonesku, a ne Gvozdena garda, koja svojom mešavinom pravoslavlja i fašizma podseća na ljotićevce. U Francuskoj Peten, a ne francuski fašisti.
Istorijska ironija je u činjenici da se postavljanje ustaša na vlast obilo o glavu okupatorima. Italijani su od 1929. godine negovali ustaše. Njihovi kamioni su ih i doveli u Zagreb. Međutim, već u avgustu i septembru 1941. godine, proterali su ustaše iz svih delova NDH pod njihovom kontrolom. Ustanak Srba je izazvao haos i pokazao da ustaše nisu u stanju da vode zemlju.
A Srbi su pokazali da su kadri stići i uteći i na strašnom mestu postojati.
Predrag Marković
Predrag J. Marković (1965., Beograd), studirao je i doktorirao istoriju u Beogradu. Usavršavao se na postdoktorskim studijama u Berlinu i Budimpešti. Napisao je više desetina knjiga i stotinak studija pretežno iz društvene istorije i istorije kulture na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku. Osim istoriografijom, bavi se i prevođenjem, pisanjem publicističkih tekstova i izradom obrazovnih televizijskih programa. Zaposlenje u Institutu za savremenu istoriju predaje na FMK Singidunum.








