Endi Mari, bivši britanski teniser, sada trener, dao je opširan intervju u kom se osvrnuo na igračku karijeru, ali i mnoge druge detalje.
Kao igrač Endi je osvojio tri grend slem trofeja, bio je svetski broj jedan i mnogi su smatrali da je upravo on bio najbliži Novaku Đokoviću, Rodžeru Federeru i Rafaelu Nadalu.
Prvu grend slem titulu osvojio je 2012. godine, kada je savladao Novaka u finalu US Opena – i to posle pet setova. Naredne godine pokorio je i Vimbldon, ponovo pobedivši Đokovića, ali sa 3:0 u finalu. Samo godinu dana ranije Mari je poražen u finalu Vimbldona i to nakon preokreta, kada je titulu podigao Federer. Upravo se tog meča sa Švajcarcem prisetio Endi.
„Kada sam izgubio finale Vimbldona 2012. godine, sećam se da sam bio jako, jako uznemiren nakon toga. Moje sećanje na to je sasvim drugačije od sećanja na pobedu (sledeće godine). Tada mi je toliko laknulo i nisam baš osećao da sam uživao u tom trenutku. Nije to rezultat zbog kojeg žalim, već više posledica toga što nisam više uživao u tom trenutku i što ga nisam proveo s ljudima koji su mi bliski. Odvukao sam se u mnogo različitih smerova i voleo bih da sam to vreme proveo malo drugačije“, rekao je Mari za magazin GQ.
Nije bilo lako ni izdržati pritisak, pošto mnogi osporavaju njegovu tenisku veličinu, jer ga upoređuju sa „Velikom trojkom“, koja je ipak bila nivo iznad.
„Uvek je teško, jer sam svestan da je ono što su ti momci postigli daleko veće od svega što sam ja postigao. Uz to rečeno, razlog zašto su ljudi počeli da ih nazivaju „velikom četvorkom“ je taj što smo na svakom velikom događaju, bilo da se radilo o grend slemovima ili mastersima – dvojica, trojica ili četvorica nas uvek bili u završnici, takmičeći se za pobedu na najvećim turnirima. Kada sam povredio kuk (2017. godine), bio sam rangiran kao broj 1 na svetu i nažalost nakon toga se nisam mogao vratiti tamo gde sam bio. Ali postojao je period od moje 22. do 29. godine kada sam bio u konkurenciji na većini velikih događaja s tim momcima. Imao sam neke neverovatne mečeve sa svima njima (izgubio je pet grend slem finala protiv Đokovića i tri protiv Federera). Uvek je postojala mogućnost da pobedim, i u mnogim aspektima, ljubitelji tenisa koji su pratili taj period znali su da je to odlično vreme za igru, jer ste imali tri najbolja igrača svih vremena, koji su igrali u jednom periodu. Nažalost, ja sam bio plus jedan. Kada se osvrnem na činjenicu da sam, da bih prešao ciljnu liniju na Vimbldonu, morao pobediti najboljeg igrača svih vremena (Đokovića), ponosan sam što sam to uspeo“, objasnio je Mari.
Skoro pola godine bio je i trener Đokovića, ali njihova saradnja nije baš urodila plodom, kako su se nadali. Britanac je upitan šta je naučio iz tog iskustva.
„Novak ima tim ljudi iz različitih kultura i porekla – srpske, austrijske, španske – tako da je to bio drugačiji način rada. Učio sam dobro komunicirati sa svima i kako preneti svoju poruku, kako da razgovaraš sa Novakom, pokušavajući razumeti šta ga pokreće, šta ga motiviše. Kao glavni trener, kada nešto krene po zlu, u suštini to pada na tebe. Moraš sve koordinirati – organizovati terene za trening, osigurati da su reketi spremni – tako da je malo stresnije tokom dana osigurati da sve ide glatko. Bilo je zanimljivo, ali definitivno je bilo puno toga na čemu sam trebao raditi“, naglasio je Mari.
Ceo intervju možete pročitati na posebnom linku.