NEDAVNA fasciniranost sarajevske publike “istragom” hrvatskog novinara Domagoja Margetića o ratnom safariju na ljude u Sarajevu, koju je plasirao na Sajmu knjige koncem aprila promovirajući u Skenderiji knjigu na tu temu, pokazala je dominantno dve osobine sarajevske, pretežno bošnjačke publike kada se radi o ratnim temama.
Foto: Printskrin/ Jutjub/ Media Group-Premium
Zašto Bošnjaci lahko gutaju ublehe ?
Prva je – ekstremna frustracija građana/žrtava opsade zbog zataškavanja istraga ratnih zločina u Tužilaštvu i Sudu BiH a koju provodi hobotnica “duboke države” SDA sa krakovima u svim institucijama. I naravno, ovi se od odgovornosti za zločine brane se zajedno sa “elitama” dva druga nacionalizma, službama susjednih i zapadnih zemalja koje bi da se sve njihove mračne tajne nikad ne otkriju. I baš iz te nemoći i muke da se sazna istina proističe druga, mentalno zamagljujuća osobina bošnjačke publike – naivnost, odsustvo opreza i nekritičnost o tome tko im “otkriva tajne”.
Tzv. istraživački novinar Domagoj Margetić, hrvatski nacionalistički skriboman, ideološki i obaveštajni multipraktik, religiozni i identitetski konvertit, posednik nepostojećih tajnih arhiva itd. poslednji je koji bi imao moralno pravo braniti Bošnjake od Aleksandra Vučića i po Sarajevu “targetirati” njegove navodne saveznike i saradnike. Po klasičnom udbaškom sistemu… zalepim ti etiketu, izmislim i slažem…
Sarajlije i Bošnjake zato treba podsetiti kako je Margetić karijeru gradio upravo objavama i “istraživanjima” gde su Bošnjaci tj. bosanski muslimani kvalificirani kao islamska ekstremistička pretnja za Evropu. U drugom slučaju Bošnjaci su, iako su bili zaštićeni svedoci u Hagu, upravo od Margetića servirani dželatima Ahmića da ih ponovo napadaju i zastrašuju.
Čemu služi laž o Milomiru Mariću u Sarajevu ?
Dakle, ko je Domagoj Margetić, o kome pretragom na ugleu teško možete naći lepe reči ? Nakon što je na nedavnom sajmu knjige u Skenderiji napravio cirkus kada ga je akter dokumentarca “Sarajevo Safari” i bivši obaveštajac ARBiH Edin Subašić upitao zašto se u svojoj knjizi služi falsificiranim dokumentima i lažnim svedocima, koji mogu ugroziti zvaničnu istragu u Tužilaštvu BiH, Margetić je na svom FB profilu ispalio novu nebulozu.
Kao… javilo njemu da se u Sarajevu pojavio novinar Milomir Marić, inače odani Vučićev megafon i kreator propagandnih perverzija pa sad pod ruku sa Nedžadom Latićem, urednikom TBT portala, hodaju po gradu i ”traže svedoke koji bi branili Vučića od optužbi za Safari… zastrašuju ljude, a nekima nude i novac.” Ovu nebulozu Margetiću je dopustio da izvali i izvesni Dino Hubanić, voditelj Balkan Rules potkasta.
Stupidnost ove konstrukcije najbolja je slika Margetićevog mentalnog profila. Dakle, Milomir Marić je lik koji se zbog objavljenih bljuvotina i uvreda žrtava genocida ne bi smeo ni pojaviti u Sarajevu. A Nedžad Latić je notorni bošnjački i bosanski patriot koji je život posvetio zastupanju interesa Bosne, Bošnjaka i Islama. O nespojivosti ovih osoba, Marića i Latića, Margetić ne misli. Ili naprotiv… baš misli pa ih spaja ne bi li moralnim i duhovnim peksinlukom Marića naudio i Latićevom imageu.
Pa se zamislimo, kome odgovara diskreditacija Latića i pre toga Subašića i zašto ova akcija, i od koga naručena, dolazi baš od Margetića ? Jer, Margetić uopšte nije lik koji bi trebao uživati poverenje i respekt posebno Bošnjaka.
Svjedoke iz Ahmića otkrio dželatima
Rana biografija otkriva da je omladinca Domagoja Margetića (rođen 1974.) kadrovski na krilu zaljuljao Franjo Tuđman uzgojivši ga za predsjednika Hrvatske mladeži HDž-a. Mladi Doma je, međutim, ubrzo postao tako desno ektreman da je i HDž-u bilo previše pa su ga se brzo otarasili. No, Netko ga je procijenio kao podobnog za “istraživačko, novinarsko” podrivanje sudskih postupaka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu (ICTY) gđe se sudilo bh. Hrvatima za UZP !
Tokom suđenja Tihomiru Blaškiću i drugima za zločine u Ahmićima i srednjoj Bosni Margetić se domogao spiska sa imenima 102 zaštićena svjedoka i u ljeto 2006. godine ga objavio na svojoj internetskoj stranici ! Dokument je sadržavao i podatke kad koji treba svjedočiti i to je bio signal ekstremistima za akciju. Najmanje tri Bošnjaka fizički su napadnuti, nekolicini je prijećeno i to je drastično uticalo na odustajanje od svjedočenja i naknadne mjere zaštite. Danas se toga Bošnjaci ne sjećaju, osim onih koji su dobili po leđima zahvaljujući Margetićevom otkrivanju tajnog spiska svjedoka.
ICTY je to ocijenio kao “ometanje istrage”, Margetić je optužen, a zatim i osuđen na tri mjeseca zatvora i globu od 10.000 eura.
Margetić je kaznu odležao i platio, što je mala satisfakcija. Jer, kao što je poznato, Tihomir Blaškić je u žalbenom postupku oslobođen i pušten iz Haga. I opet pitanje – kome je u interesu bila opstrukcija suđenja zapovjedniku iz prvog ešalona UZP-a ? Naravno, Hrvatskoj. A otkud Margetiću tajni dokument iz zaštićene arhive ICTY-ja, tko mu je to mogao pribaviti… ? Za zahtjevnije čitaoce na raspolaganju je link presude:
Margetić je kaznu odležao i platio, što je mala satisfakcija. Jer, kao što je poznato, Tihomir Blaškić je u žalbenom postupku oslobođen i pušten iz Haga. I opet pitanje – kome je u interesu bila opstrukcija suđenja zapovedniku iz prvog ešalona UZP-a ? Naravno, Hrvatskoj. A otkud Margetiću tajni dokument iz zaštićene arhive ICTY-ja, ko mu je to mogao pribaviti… ?
“Islamistički ekstremizam” u BiH po meri Margetića
Nadalje, Margetić je autor knjige “Islamistički terorizam na jugu Evrope”. Naravno, Bosna u Margetićevoj vizuri zauzima posebno poglavlje i generalno figurira kao poligon za terorističko delovanje. Knjiga je poslužila brojnim antibosanskim agitpropovcima za lamentiranje o “islamskoj prijetnji iz Bosne”. I opet pitanje – za čiji račun Margetić kreira ovakvu lažnu i kompromitirajući sliku Bosne ? Dodamo li ovome podatak da je godinama na ovom pitanju sarađivao sa beogradskim plaćenicima Dževadom Galijaševićem i Darkom Trifunovićem, “ekspertima za islamski terorizam bh. tipa”, odgovor se sam nameće, ali i dopunjava Margetićevu “svestranost”. Može sve ako se dobro plaća.
I da ne bude zabune, i pored činjenice da su njihove opservacije o “islamskoj prijetnji” i velikosrpski prvaci često koristili – Margetićeva naklonost liderima UZP-a ostaje neupitna!
Naime, ovu knjigu Margetić je posvetio ratnom zločincu koji je nakon odslužene kažne za pokolj u Ahmićima rekao: “Sve bih ponovio!” Pogledajte Margetićevu posvetu Dariju Kordiću:
“Dariju Kordiću i njegovoj obitelji koji danas proživljavaju patnju i osvetu međunarodnih moćnika jer su suđelovali u borbi hrvatskog naroda u BiH za opstanak na vjekovnim kršćanskim, katoličkim, hrvatskim ognjištima.”
Inače, štovalac UZP-ovaca, nekada Židov, 2023. godine se u bijeljinskom manastiru pokrstio i postao pravoslavac nazvavši se – Stefan. Tako da je ostalo još samo da ga Skaka skrati za koji milimetar pa da Margetić kompletira svoju multikonfesionalnu prevrtljivost.
Raskućile ga kazne za klevete
Doduše, Margetić je u svojim istraživanjima često načinjao slučajeve teške korupcije u Hrvatskoj koji su se otvarali i na sudovima. Ali i sam Margetić je često bio tuženi – za klevetu. Tekstovi puni izmišljotina, laži, teorije zavjere “argumentirane” dokumentima koji bi se na sudu ispostavljali kao falsifikati, pozivanje na arhive koje bi “nestajale, jer ih netko krije” itd. završavali bi presudama za klevetanje protiv “istraživača” i odštetnim zahtjevima koji su ga imovinski raskućili.
Tipičan primjer je presuda Općinskog suda u Zagrebu da se naknada Dobroslavu Paragi po presudi za klevetu (2023.) namiri pljenidbom i prodajom naslijeđene kuće njega i njegove sirote sestre Agneze. Domagoj je svojedobno izjavio da su “Dobroslav Paraga i HOS glavni dileri droge”, a dugotrajni proces je za Margetića završio sa gaćama na štapu.
No, tu nije kraj. Bauljajući između profitabilnog služenja Miloradu Dodiku (kad je ovom trebalo napadati hrvatsku vrhušku ili muslimane) i vlastitog “sindroma mesije istine”, na koncu je i gazdu ugrizao za ruku optuživši Mileta za korupciju (ko bi rekao!) u “aferi Hypo banka”. Ali bilo je po narodnoj “pala muha na međeda”pa je u parnici za klevetu Mile dobio Margetića (2019.) i naplatio mu 8.000 KM za “duševnu bol”. Obrazloženje presude – Margetić priložio falsificirane dokumente!
I taj će usud pratiti Margetića u brojnim tužbama za klevetu protiv njega – gubio je i plaćao najčešće jer su mu dokumenti bili falsifikat ili bi, gle čuda, nekako netragom nestajali ili ih nije ni bilo, osim u njegovoj mašti, ili bi jednostavno izmišljao priče. Kao u slučaju klevetanja sarajevskih aktera istrage o safariju čiji će se epilog također desiti na nadležnom sudu. Obzirom da su tužitelji živi.
Za razliku od Josipa Manolića i Nedžada Ugljena, koji danas ne mogu reći šta misle o Margetićevim pričama partizankama. Naime, knjiga “Plati i pucaj” počiva na ublehi da su Joža Manolić i Ugljen 1995. i 1996. godine balavom novinarčiću od 21 godinu nadugo i naširoko pričali o strateškim obavještajno – sigurnosnim operacijama i istragama!? Dakle, osnova knjige je “rekao mi pokojni Joža i pričao mi rahmetli Ugljen”… pa vi provjerite, ako ne vjerujete.
Za koga Margetić maše falsifikatima ?
U dokučivanju razloga ničim izazvanog klevetanja i izmišljanja “šetnji sa Milomirom Marićem u potrazi za Vučićevim svjedocima odbrane” osnovno pitanje je – ko ima koristi od Margetićeve akcije ?! Naime, njegovo bavljenje safarijem na ljude u opkoljenom Sarajevu izrazito je i ašićare fokusirano baš na Aleksandra Vučića.
Sa stanovišta Bosne i Bošnjaka Vučić je za suda i za objesit već radi onoga “…ubićemo 100 muslimana za jednog Srbina…”, pa zbog četovanja na Trebeviću tokom rata s puškom o ramenu, fingiranja “atentata” u Srebrenici (dokazana operacija BIA-e), podrivanja države BiH preko eReS satelita u bezbroj drugih antibosanskih akcija… Sve su to dokaziva đela.
Tako da je pitanje zašto Margetić juriša na Vučića pričama anonimnih “bivših četnika Slavka Aleksića”, iskazom socijalnog slučaja iz Prijedora i – falsificiranim dokumentima.
Da, dokumente kojima Margetić dokazuje Vučićevo snajperisanje, za razliku od laičke analize portala Istraga.ba, vještačio je priznati sudski vještak forenzičar grafolog iz Sarajeva (ime poznato redakciji) i utvrdio da se radi o dokumentima koji su nastali u vremenu znatno nakon što su datirani (1992 – 94.), da na dokumentima postoje nedosljednosti u potpisu četničkog vojvode Slavka Aleksića (u odnosu na nesporni uporedni originalni potpis) i da bi na eventualnom procesu na sudu ti dokumenti bili odbačeni kao dokaz. Pravna posljedica – ispalo bi da je Vučić nevin, a “slučaj Safari” bi bio kompromitiran.
I dakle, u ovakvom scenariju – kome odgovara Margetićevo loženje vatre u drvenom šporetu ?
Malo dublja analiza, a posebno aspekta upornosti Margetićevog kidisanja na Vučića, ukazuje nam da se ustvari želi držati pritisak na Vučiću, a ne rasvijetliti “slučaj Safari”. Satjeravanje Vučića u ćošak potrebno je liderima EU, a posebno Njemačkoj, kako bi što više odgodili evropski put Srbije, ali baš ne i doveli Vučića pred sud. On im je idealan dok je ovako pravno ranjiv. U tom slučaju nije teško pogoditi političku i obavještajnu infrastrukturu koja je vjerovatno upregla Margetića i kojoj nije ni bitno što on mora baratati dezinformacijama i falsifikatima.
Ali, dezinformacije funkcioniraju samo ako im se neko javno suprotstavi tako da se i na ovaj tekst može očekivati Margetićeva reakcija tj. nova paranoična cirkuska predstava traženja Milomira Marića i Vučićevih saveznika po Sarajevu. Mada je već svima u Sarajevu jasno da Margetićevo maslo nikako nije za ramazana i da već i “…S Trebevića vile kliču, ZA LAŽ SPREMAN MARGETIĆU”.
(thebosniatimes)
