Nisu je videli oko 70 godina, a onda se pojavila tamo gde je niko nije očekivao: Retka ptica sama se vratila u ovaj kraj

Vrsta ptice koja praktično nije viđena oko 70 godina iznenada se ponovo pojavila, a njen povratak posebno je obradovao stručnjake jer je došao bez pomoći čoveka.

Matata, poznata i kao novozelandska papratarka (fernbird), primećena je kod jezera Kohangatera u regionalnom parku Ist Harbor na Novom Zelandu. Otkriće je privuklo pažnju stručnjaka za zaštitu prirode jer je reč o ptici koja se veoma teško uočava i koja je u ovom regionu klasifikovana kao ugrožena.

Ptica koju je teško čak i primetiti

Matata najveći deo vremena provodi skrivena u gustoj vegetaciji močvarnih područja, gde traži insekte i druge sitne beskičmenjake. Zbog takvog načina života nije je lako uočiti čak ni tamo gde postoji stabilna populacija.

Njeno prisustvo može da bude i dobar pokazatelj stanja močvarnog ekosistema, pošto zavisi od kvalitetnih i raznovrsnih staništa.

Zato je pronalazak ove ptice kod jezera Kohangatera značajan ne samo zbog njenog povratka već i zbog stanja prirode u čitavom području jezera Parangarehu.

– Ovo je uzbudljiva vest jer papratarke nisu bile prisutne u donjem delu Severnog ostrva, odnosno na području Velingtona i Vairarape, oko 70 godina, osim nekoliko malih populacija na zapadnoj obali Velingtona. Poznate su kao slabi letači, pa je njihovo otkrivanje kod jezera Parangarehu bilo iznenađenje – rekao je stručnjak za praćenje ptica Šejn Koter.

Planirali su njihovo vraćanje, a one su stigle same

Posebno zanimljiv detalj jeste da su stručnjaci već razgovarali o mogućnosti ponovnog naseljavanja ove vrste na području jezera Parangarehu.

Pre nego što je takav projekat pokrenut, urađeno je početno istraživanje terena. Rezultat ih je iznenadio – ptice su se već vratile bez ljudske intervencije.

– Nedavno smo razgovarali o ponovnom uvođenju i povratku Matata, pa je sprovedeno početno istraživanje i otkrili smo da su se vratile same – rekao je Li Hanter, predstavnik Taranaki Whanui.

Njihov povratak stručnjaci povezuju sa dugogodišnjim radom na obnovi močvarnih staništa i zaštiti lokalnog biodiverziteta u regionalnom parku Ist Harbor.

Povratak vrste posle približno sedam decenija zato predstavlja mnogo više od neobičnog posmatranja jedne ptice. Za stručnjake je to znak da se stanište oko jezera Kohangatera i šireg područja jezera Parangarehu dovoljno oporavilo da ponovo može da joj pruži hranu i zaklon. Još zanimljivije je što čovek ovog puta nije morao da je vraća. Priroda je taj deo posla uradila sama.